Dva dana nakon što je preboljela koronavirusnu bolest, istrčala je polumaraton. Otkako je sportski aktivna, osim 'susreta' s koronom, nije bila ni prehlađena...
Dan bez sportske aktivnost nezamisliv je 49-godišnjoj
Dijani Novak iz Domašinca. Trenira šest dana u
tjednu u kojima izmjenjuje trčanje i funkcionalni trening. Što
joj je od toga draže, ne može reći, a sigurna je da se ni jednog
ni drugog ne bi mogla odreći.
– Kada sam bila mlađa, bila sam potpuno nesportski tip. Nikakav
sport nije bio u igri, čak ni šetnja, iskrena je.
No, zbog zdravstvenih razloga to se promijenilo. Operirala je
kralježnicu 1997. godine i po preporuci liječnika počela najprije
sa šetnjama.
– Šetala sam desetak godina, no tada su se počeli javljati
problemi s vratnim dijelom kralježnice. Već sam imala dogovorenu
operaciju, kada sam se odlučila na intenzivnije vježbanje. I
ranije su mi pojedinci sugerirali da bi jačanje muskulature moglo
pomoći, a onda sam ih odlučila poslušati, kaže.
Uz dozvolu liječnika počela je odlaziti na funkcionalne treninge
u Prelog, kod trenera Vladimira Belića.
– Nakon samo tri dana prestala me boljeti ruka. Relativno brzo
sam ojačala, bilo mi je puno bolje. Očito je da sam se trebala
pokrenuti i razgibati se.
TRČANJE VUČE
Pune dvije godine redovito je trenirala tri puta tjedno.
– U Čakovcu se održavao polumaraton Zrinski. Osim polumaratona,
trčala se i utrka građana od 5 kilometara na koju sam se
prijavila. Bilo je jako dobro, imala sam sasvim solidan rezultat.
Bila sam zadovoljna s obzirom na to da sam uvijek vjerovala da ne
mogu istrčati ni 100 metara, kaže.
S redovitim trčanjem nije nastavila, ali se iduće godine ponovo
prijavila na istu utrku, ali i na popularnu humanitarnu utrku
“Wings for life” koja se trči u cijelom svijetu, a grad domaćin u
Hrvatskoj već je godinama Zadar.
– Na toj sam utrci, koja je konceptom nešto drukčija od
uobičajenih, uspjela istrčati čak 13 kilometara i to sa
zadovoljavajućim vremenom. Nakon te utrke u svoju rutinu ubacila
sam i trčanje, priča nam Dijana.
MURŠČAK
Još kao relativno friška trkačica odvažila se
organizirati utrku i to u svom Domašincu.
– Utrka Murščak prvi puta se održala 2019. godine. Htjela sam da
što više ljudi vidi i upozna naše mjesto. Staza kojom se trči
proteže se uz Muru, poučnom stazom. Odaziv nas je sve iznenadio.
Došlo je čak 170 trkača, uz to 53 djece jer smo organizirali i
dječje trke. Nismo imali dovoljno finišerskih medalja za
svako dijete jer nismo očekivali takav interes, prisjeća se
Dijana.
Nakon toga se još ozbiljnije posvetila trčanju. Nakon samo godine
dana istrčala je i prvi polumaraton, dionicu od 21 kilometra.
– Nakon toga sam ‘nizala’ polumaratone sa sve boljim rezultatima.
Bila sam treća, druga, potom i prva u svojoj kategoriji na
zagrebačkom Stareku. To je ujedno bilo i prvenstvo Hrvatske za
veterane, zadovoljna je Dijana koja nastupa za Atletski klub
Međimurje.
Nije zanemarila ni šetnje u kojima joj društvo pravi pas Fleg
kojeg je pronašla dok je trčala.
– Morala sam se skloniti traktoru s puta i to u grm u kojem se
sklupčao napušteni psić. Otrčala sam planiranu dionicu i vratila
se nakon toga automobilom po njega. Bio mi je neko vrijeme i
partner u trčanju. Zajedno smo sudjelovali u humanitarnoj utrci
udruge Bijeli očnjak za pomoć životinjama.
JEŽ
Fleg nije jedini kojeg je spasila. Dijana već godinama skrbi o –
ježevima.
– Priča s ježevima počela je slučajno prije osam godina. Kad sam
šetala našla sam ježa i nisam ga mogla ostaviti. Informirala sam
se o tome što jedu i kako o njima brinuti i spasila sam ga. Ljudi
su mi nakon toga znali donijeti ozlijeđene ježeve, primjerice one
koji su završili pod kotačima automobila. Neke sam i othranila na
dudu. Spasila sam ih 15-ak. Većinu sam pustila u prirodu, a oni
koji ne bi mogli preživjeti sami žive kod mene, otkriva Dijana.
Naša sugovornica je aktivna i na političkoj sceni. Predsjednica
je Općinskog vijeća Domašinca iz redova NL – M. Posavec, a u
politiku je ušla još 2001. godine.
– Okupila se u Domašincu dobra ekipa ljudi koja je htjela nešto
napraviti. Bilo nas je iz raznih političkih opcija, ali smo svi
radili za dobrobit mjesta. I danas dobro surađujemo i trudimo se
rješavati važna pitanja. Trudim se pomoći kad mogu i zato sam se
i angažirala, dodaje Dijana.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj
3.485