Josip Balog desetljećima bilježi zbivanja u Ivanovcu. Sve što je zabilježio je digitalizirao, a dio bogatog arhiva dijeli i putem društvenih mreža...
Već nekoliko desetljeća Josip Balog (72) iz
Ivanovca vrijedno bilježi kronike mjesta u kojem živi, Ivanovca.
Nije to njegov rodni kraj, rođen je u Kotoribi, ali je Ivanovec
postao njegov dom 1976. godine. Odmah se počeo uključivati u
život mjesta, pratiti i bilježiti sve značajnije događaje.
– Čim sam došao, zabilježio sam kako je mjesto dobilo asfalt,
odmah sam se uključio u život nove zajednice i poželio da se ono
razvije, kaže J. Balog, koji je počeo bilježiti sve što se
događa, slikom i tekstom, ali i osluškivati eho prošlosti. Načuo
je i sam o legendi kako su nakon Drugog svjetskog rata Ivanovčani
glasali za – kralja.
Fotografijom se počeo baviti ranije, još kad je od ujaka Ivice
Šebestijana 1967. godine dobio fotoaparat. Naučio je sam
razvijati filmove, pa se sjeća da su kuhinja i ostava bili
zamrljani od razvijača. Stalno je fotografirao i sve čuvao, a
prigode su bile razne.
– Sjećam se kad je drug Tito prolazio Varaždinom. Stao je kod
kazališta, tamo je bio doček. Popeo sam se na rešetke preko puta
i čekao spreman s fotoaparatom. Četiri puta su me skidali dolje,
ali sam ga uspio fotografirati, pamti Balog kojeg su oduvijek
zanimali razni događaji i momenti koje je marljivo bilježio.
Ima na stotine filmova, tisuće fotografija koje je sve marljivo
digitalizirao kako bi ih sačuvao ali i učinio dostupnijima.
Otvorio je tako profil na jednoj društvenoj mreži gdje objavljuje
dijelove svoje bogate arhive koja je na taj način postala
dostupna svima. Neprestano se zalagao i za razvoj Ivanovca.
Sjeća se da mjesto nije imalo vrtić pa se 90-ih aktivno uključio
u osnivanje male škole. U to se vrijeme odlučio aktivirati i kao
gradski vijećnik. Bio je vijećnik Skupštine općine Čakovec. Na
zboru mještana predlagao je da se formira vijeće Mjesnog odbora
Ivanovca. Kad se sastalo, Vijeće je odlučilo da se ide u
izgradnju škole.
– Posvetio sam se tome da Ivanovec ima školu. Godine 2007. počeo
sam pisati dnevnik upravo o izgradnji škole pod naslovom
“Sjećanje jednog vijećnika”. Napravio sam to za mještane ali i za
sebe, kaže.
Ništa mu nije promaknulo, pa ni osnivanje ivanovečke udruge za
promicanje kvalitete života Izvor. Njegove su fotografije bile
izvrstan materijal za fotomonografiju koja je izašla povodom 15
godina postojanja.
– Ustupio sam i svu dokumentaciju i fotografije za
fotomonografiju “Ivanovec u prošlosti i sadašnjosti”
Josipa Črepa koji je saznao da imam dosta
materijala, posebno o školi. Ustupio sam mu sve što je trebalo,
kaže.
Potvrđuje to samo koliko je detaljno i predano pratio zbivanja i
razvoj mjesta u kojem živi.
S ‘PEGLICOM’ U SABOR
Josip Balog bilo je aktivan i na političkoj sceni. Kaže bilo je
to stjecajem okolnosti, a počeo je kao sindikalist.
– Bile su to 70-te godine i bio sam tada u Zagrebu. Već onda me
smetala nepravda na koju sam alergičan i zato sam se uključio u
sindikalni rad. Ostao sam sindikalno aktivan i po povratku u
Međimurje, kaže Balog koji je obnašao niz funkcija, od
predsjedničkih, članstva u komisijama, a bio je čak i saborski
zastupnik.
– Ma to vam je više bilo po kazni. Pitali su me koga bih ja
predložio, pa sam predložio krivu osobu i tako sam ja tamo
završio, kaže.
Nije htio koristiti povlastice. Sjeća se jedne situacije kada je
pod policijskom pratnjom stigao u Sabor.
– Imao sam potvrdu da ne mogu na sjednicu Odbora koji je djelovao
pri Saboru, ali im je trebao kvorum. Zvali su me da hitno dođem i
ja sam s ‘peglicom’ odjurio. Vozio sam po ondašnjem Trgu
Republike, sada Trgu bana Jelačića, kada me zaustavio prometnik.
Rekao sam mu što je na stvari i on je rekao da će me pratiti do
Sabora pa sam došao uz policijsku pratnju. Bilo je me pomalo
sram, priznaje Balog i kaže da je tada jedini puta i to
nenamjerno koristio činjenicu da je zastupnik.
Dodaje kako je u ono vrijeme, početkom 80-ih kada je bio
zastupnik, puno toga bilo drukčije. Bilo je više reda, svojim smo
ponašanjem morali biti pozitivan primjer drugima, imati sređen
život. Rad u Saboru obavljao se volonterski.
STARI STROJEVI
Neumorni kroničar uspio je sakupiti i nevjerojatnu zbirku
strojeva: pisaćih strojeva i pisača, telefona, kalkulatora,
gramofona, fotoaparata… koji su danas izloženi u ivanovečkom
društvenom domu. Ljubav prema strojevima duga je vijeka. Naime,
Josip Balog školovao se za preciznog mehaničara u Zagrebu.
– Ljudi su to bacali, tvrtke su propadale, a ja sam sve to
skupljao. Kad sam vidio što ljudi bacaju, bilo mi je žao pa kad
bih na nešto naletio, to bih i uzeo bez ustručavanja. Osim toga,
ljudi su mi i dovozili kad su saznali da me to zanima. Nije mi
bilo teško otići po neke predmete čak i u Mađarsku, kaže Balog.
Zbirka je bogata, čak 580 izložaka plus još 200-tinjak predmeta
koje čuva na tavanu, u garaži, spavaćoj sobi.
– Svaki je prošao kroz moje ruke. Što nije radilo, to sam
popravio. Sve je u funkciji, ističe. Može se pohvaliti i rijetkim
primjercima, primjerice džepnim kalkulatorom iz 1978. ili pak
pisaćim strojem iz 1894. godine. U njegovoj je zbirci i prvi
televizor koji je došao u Ivanovec, iz 1962. godine.
– Zajedničkim novcem su ga kupili učenici i učitelji. Novac su
zaradili raznim aktivnostima, recimo branjem kukuruza, napominje
Balog.
Njegova je zbirka zanimljiva i vrijedna, no što će biti s njom? –
pitanje je koje ga muči. Naime, u domu ne može ostati, a zasad
prave alternative nema. Balog se nada da će se naći primjereno
mjesto kako bi se ovaj vremeplov sačuvao za buduće generacije.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj
3.484