Bivši SDP-ov ministar financija Boris Lalovac komentirao je situaciju s preprodajom kredita koje građani više ne mogu plaćati, na tržištu koje nije regulirano
Taj je problem u fokus javnosti sada opet stavio sam HNB na
neobičan način – postupkom viceguvernera HNB-a koji je na tržištu
kupio nekretninu pod povoljnijim uvjetima, dok na tržištu
nekretnina s druge strane cijene divljaju.
Lalovac za Novi list kaže da se nada da će ova
Vlada konačno učiniti nešto da se preprodaja dugova zabrani, a
rad agencija regulira. Sada je, napominje, krajnje vrijeme za to,
zbog rastuće inflacije i rasta troškova života uslijed kojih bi
se dio građana ponovo mogao naći u vrlo nezavidnoj situaciji.
Bivši ministar kaže da bi se djelovati moglo kroz postojeći Zakon
o obveznim odnosima, tako da se zabrani trgovanje ustupima
potraživanja nastalima iz kreditnih odnosa financijskih
institucija za fizičke osobe. Ne treba, ističe, ovdje čekati
nikakvu europsku direktivu.
“Sada je trenutak, pogotovo zato što ni pitanje prešutnih minusa
još nije regulirano, iako su u Vladi obećali da će biti do kraja
godine, no već idemo prema trećem mjesecu, a ne događa se ništa.
Ako dakle ti prešutni minusi prijeđu na ovo neregulirano tržište,
odnosno ako i njih banke počnu prodavati agencijama za naplatu
potraživanja, to bi tek mogao biti problem. Naime, zbog inflacije
građani su u sve većem riziku da neće imati dovoljno sredstava da
podmire veće račune za energiju, hranu… Tu bi onda mogli
posegnuti za prekoračenjima po tekućima, a onda se i po toj
osnovi naći na tržištu duga”, upozorava Lalovac.
Banke do sada nisu prodavale dugove po tekućima, no moguće je da
će i to raditi, stoga je, kaže, sad vrijeme da ih se spriječi.
“Dva su dakle instrumenta, jedan je kroz spomenuti Zakon o
obveznim odnosima koji bi riješio, odnosno potpuno zabranio ovaj
dio preprodaje dugova građana proizašlih iz njihovih ranijih
kredita od banaka, a drugi da se agencije stavi pod regulatora
Hanfu. Jer, svi ti odnosi na tržištu duga nastali su iz kreditnih
odnosa financijskih institucija, i ne možete samo njihovom
preprodajom reći da za njih ne vrijede više nikakva pravila koja
su vrijedila za banke. Treba vidjeti sve elemente, od njihove
adekvatnosti kapitala, odnosa s potrošačima, zaštite potrošača,
itd., opisuje Lalovac.
Procjenjuje da je tržište duga teško oko 30 milijardi kuna, pri
čemu se dio odnosi na građane, a dio na tvrtke. Svake godine
banke prodaju bar po nekoliko milijardi kuna tih loših plasmana,
pa se nakupilo. Inače, banke to zovu “čišćenjem bilanci”, pri
čemu “izbacuju” ono što je problematično pa im je udio loših
kredita formalno nizak, te mogu izdvojiti manje rezervacija, što
im opet povećava dobit. Nju će baš ove godine isplaćivati u
enormnim iznosima, s obzirom na to da je prestala vrijediti
»pandemijska« zabrana isplate dividendi. Banke su dakle
motivirane da se rješavaju loših plasmana. Same agencije za
naplatu potraživanja posluju i posvuda po Europi.
Lalovac misli da preprodaju kredita građana treba posve
zabraniti, što će se, vjeruje, učiniti i na razini Europe, dok
agencije treba početi regulirati.