Do vrhova ne idu regularnim planinarskim stazama već via ferratama...
Pojam loše društvo ili na engleskom
jeziku bad company u startu donosi
negativnu konotaciju. No, to ne vrijedi za skupinu planinara koji
su sebe nazvali imenom Bad Company, a djeluju u sklopu Hrvatskog
planinarskog društva Međimurje od 2019. godine. Loše
društvo u našem tjedniku predstavlja jedan od članova,
Pribislavčanin Bojan Blažić, s
prijateljem i kolegom planinarom Elvisom
Prišlićem iz Nedelišća i idejni začetnik grupe
kojoj se kasnije pridružio i Josip
Horvat–Baća iz
Preloga.
– Za sebe u šali volimo reći da smo paravojna formacija
HPD-a Međimurje. Entuzijasti smo i zaljubljenici u planinarenje i
prirodu koji na cilj vole doći nekim čudnim putovima, malo
drukčijim nego ostali planinari. Nazivaju nas feratašima
jer se volimo penjati na vrh osiguranim klinčanim putevima –
ferratama (u prijevodu s talijanskoga željezna
cesta). Za to je potrebno kako fizičke spreme tako i nešto
hrabrosti jer takvi putovi nerijetko vode po velikim strminama
iznad još većih provalija, bez ikakvih planinarskih staza. No,
nagrada su očaravajući vidici kakvi se ne mogu doživjeti kad se
prolazi tek regularnim stazama, kaže Blažić.
U AVANTURU
Ekipa je proteklih godina prošla niz ferrata te osvojila
vrhove kao što su Triglav, Jalovec, Prisojnik, Grintavec, Skuta,
Säuleck, Preinerwand, Dinara, Vaganski vrh, a naš sugovornik
izražava zahvalnost čelnicima HPD-a Međimurje Željku
Poljaku i Bogomiru Trabeu na podršci i,
kako kaže, odgovorima na njihova bezbrojna pitanja te nedoumice
oko avantura. U vrijeme pandemije, nastavlja, dugoročnih planova
nemaju. Sve se svede na dogovor nekoliko dana prije polaska. Za
trening im služe nedaleke i, napominju, drage im planine –
Ivanščica, Kalnik i Ravna Gora. Pitamo je li planinarenje skupo.
– Troškovi su neminovni. Tu su prijevoz, prehrana, smještaj,
osiguranje kao i oprema koja je u našem slučaju vrlo važna zbog
sigurnosti prilikom penjanja. U pravilu, što je vrh dalji i viši,
odnosno teže osvojiv, rastu i troškovi. Prosječni planinar ne
mora odlaziti daleko. U krugu od oko 500 ili 600 kilometara od
Međimurja ima prekrasnih vrhova. Općenito, u posljednjem
razdoblju sve više Međimuraca počinje planinariti. Pozivam ih da
nam se pridruže u HPD-u Međimurje, a potom, tko zna… Možda
‘upadnu’ i u loše društvo, zaključuje Bojan Blažić.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj
3.484