
Želja da nauči nešto novo mladu je Kotoripčanku Jelenu Mikulan, mag. med. techn., odvela u sestrinstvo, a potom i na Odjel intervencijske kardiologije na kojem od njegova osnutka obavlja dužnost glavne sestre. Kako su se time ostvarile njezine ambicije otkriva u ovotjednoj 'Priči iz bolnice'
Kao osoba koja voli otkrivati nove stvari, a pomalo i ovisnica o adrenalinu, magistra sestrinstva Jelena Mikulan (32) iz Kotoribe potpuno se pronašla u svojem poslu. Od samog formiranja Odjela intervencijske kardiologije, koji je u Županijskoj bolnici Čakovec s radom počeo 2016. godine, obavlja i dužnost glavne sestre.
– U neku je ruku to ostvarenje svih mojih ambicija. Još sam se u srednjoj Medicinskoj školi Varaždin zaljubila u rad u koronarnoj jedinici, u kojoj sam odradila praksu, i bila sam izuzetno sretna kad je, po završetku studija, upravo tamo bilo i moje prvo radno mjesto, govori magistra Mikulan.
NOVO I IZAZOVNO
Želja da nauči nešto novo mladu je Kotoripčanku i odvela u
sestrinstvo, možda i zbog toga što nitko u njezinoj obitelji nije
bio medicinske struke, a taj ju je isti poriv kasnije ‘povukao’ i
prema intervencijskoj kardiologiji.

Iako je između preddiplomskog i diplomskog studija stažirala u riječkom Kliničkom bolničkom centru, tamo joj se, kaže, nisu svidjeli ni uvjeti rada ni međuljudski odnosi.
– Odlučila sam upoznati našu Bolnicu i tu sam se do kraja zaljubila u ovaj posao. Počela sam u koronarnoj jedinici, potom sam radila u Jedinici intenzivnog liječenja Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, pa sam se vratila u koronarnu jedinicu. Od samog početka i prvih planova za pokretanjem Odjela intervencijske kardiologije iskazivala sam svoj interes da budem dio te priče voditelju Odjela za kardiologiju Branku Ostričkom, dr. med., i on je to prihvatio. Prvu koronarografiju odradili smo 8. prosinca 2016. godine, 2019. godine počeli smo i s ugradnjom elektrostimulatora srca, tzv. pacemakera, a tek će vrijeme pokazati koliko je naš Odjel velika stvar i za nas osobno, cijelu Bolnicu i čitav naš kraj, ističe magistra Mikulan.
MALA OBITELJ SPAŠAVA ŽIVOTE
Mladi tim Odjela, ističe naša sugovornica, funkcionira poput
jedne male obitelji.

Životu, dodaje s osmijehom, ionako treba malo adrenalina jer bi u protivnome bio dosadan, a osjećaj zadovoljstva kad nekome pomognete velika je čast koju, kaže, nema puno odjela priliku iskusiti jer možda ne rade toliko izravan posao.
DOBRA RAVNOTEŽA
Privatno je, smije se Jelena, adrenalinskih uzbuđenja ipak manje.
Svoje slobodno vrijeme uglavnom posvećuje trogodišnjem sinu
Filipu i suprugu Josipu, koji
joj je, kaže, neizmjerna podrška, osobito u danima kad je u
pripravnosti i kad po telefonskom pozivu odmah sjeda u automobil
i hita u Bolnicu.

Svoje znanje i iskustvo prenosi i na mlađe naraštaje, kao mentorica studentima sestrinstva Sveučilišta Sjever, kojima je uvijek na raspolaganju, baš kao i pacijentima s kojima puno komunicira te kolegama s kojima dijeli izazovnu svakodnevicu.