OTORINOLARINGOLOGINJA ANA RIBIĆ Uho, grlo i nos ne bi se trebali uzimati zdravo za gotovo!

Odjel za otorinolaringologiju Županijske bolnice Čakovec odnedavno je brojniji za jednu mladu specijalisticu – taman prije Božića specijalistički studij položila je Ana Ribić, dr. med., 33-godišnja Draškovčanka, gošća naše ovotjedne 'Priče iz bolnice'

Zanimanje za medicinu dr. Ribić razvijala je od malih nogu. Oduvijek je voljela rad s rukama i još je svojim lutkama, sjeća se, previjala ruke i noge. Uz interes za prirodne znanosti, nakon Osnovne škole Draškovec i Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec, upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu, a taman prije ovog Božića položila je i specijalistički studij. Odjel za otorinolaringologiju Županijske bolnice Čakovec povećan je tako na šestero liječnika specijalista i jednog specijalizanta.

– Nadamo se i veselimo prilici još proširiti broj i kolega liječnika i medicinskih sestara, jer posla uvijek ima i opseg je doista velik. Moram napomenuti da tijekom cijelog trajanja pandemije rad u ambulanti nije stao niti u jednome trenu, radili smo i male operativne zahvate, a i operativa ide, pogotovo otkako se broj COVID bolesnika u našoj Bolnici smanjuje. Moram naglasiti da smo, zahvaljujući potpori ravnatelja i uprave Bolnice, dobili vjetar u leđa i motivaciju za daljnji napredak, i u edukaciji i u kvaliteti liječenja pacijenata, ističe dr. Ribić.

ŠIRINA KOJE SU RIJETKI SVJESNI

Otorinolaringologiju izabrala je kao svoju specijalnost nakon što je, po završetku studija i stažiranja, kroz ‘vatreno krštenje’ prošla u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije. Iskustvo rada u hitnoj ili primarnoj medicini, ističe, vrlo je bitno za svakog mladog liječnika.

– Nije lako, ima puno nedoumica, ali daje priliku posložiti već stečeno znanje iz ‘ladičarskog’ učenja na fakultetu u realnu medicinu, ističe ‘friška’ specijalistica.

Bilo je to, sjeća se, uzbudljivo i zanimljivo radno mjesto, no svoju je budućnost ipak vidjela u ‘otorini’, koja ju je privukla iz više razloga.

– Malo ljudi percipira koliko je naša specijalnost zapravo široka. Ona pokriva vrlo bitna osjetila sluh, njuh i govor, a uho, grlo, nos i zube svi uzimaju zdravo za gotovo dok ne nastane problem, a bolesti ovih organa jako su česte u našoj populaciji. Osim toga, stekla sam dojam i da mnogi ne smatraju otorinolaringologiju kirurškom strukom, što nije točno. Kirurgija u području glave i vrata je vrlo zahtjevna, komplicirane je anatomije i iziskuje strpljenje i preciznost, čak jednu pedantnost koja mi se činila dosta pristupačna ženama, možda više nego neke druge grane kirurgije. Privuklo me i to što obuhvaća i operativni dio i rad u ambulanti, te pacijente svih dobnih skupina s vrlo širokom patologijom bolesti, od djece – što mi se svidjelo jer me dugo privlačila neonatologija – sve do odrasle populacije i starijih pacijenata, pojašnjava dr. Ribić, pa dodaje da je širine ove grane medicine i sama postala svjesna tek kad je krenula na specijalizaciju i učiti za ispite.

MEĐIMURJE JE MEĐIMURJE

Specijalizaciju je odradila u našoj Bolnici i u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, pa odlučila ostati u svojem rodnom kraju.

– Kod kuće je uvijek najljepše, Međimurje je Međimurje, najjednostavniji je odgovor na pitanje zašto.

S vrlo svježim iskustvom specijalističkog ispita iza sebe, mlada liječnica već razmišlja i o daljnjoj subspecijalizaciji, samo je pitanje, kaže, koju će odabrati.

Usavršavati se planira i uz daljnje edukacije, seminare i kongrese koji su nezaobilazni u svakom području medicine, a ono iskustvo koje se teško moglo isplanirati došlo je i s višemjesečnim angažmanom na ORL COVID odjelu.

– Nije to lijepo iskustvo, vrlo je nezgodno raditi u tim plastičnim skafanderima u kojima je vruće, magle se naočale i vizir i frustrirajuće je kad gledate pacijenta kojem ne možete pomoći jer se on bori za zrak, a vi ste učinili sve što je bilo u vašoj moći, dočarava sliku s kojom se medicinski stručnjaci i dalje svakodnevno moraju nositi.

Smrt je, naglašava, nešto na što se liječnik nikad ne privikne, ma koliko iskustva imao.

HGSS I PUTOVANJA

Svoj plemenit poziv dr. Ribić živi i izvan ORL ambulante i operacijske sale, kao članica Hrvatske gorske službe spašavanja kojoj se priključila u vrijeme kad je s osnivanjem krenula Stanica Čakovec.

– Tad sam radila u Zavodu za hitnu medicinu, i ‘hitna’ i HGSS su bili zanimljiva kombinacija. Stigla sam i do statusa instruktora za medicinu, ali sa specijalizacijom su svi moji hobiji bili stavljeni u drugi plan, govori dr. Ribić.

Zbog posla i učenja, slobodnog vremena posljednjih godina gotovo i nije imala, pa se, osim HGSS-u, veseli i putovanjima na koje odlazi kad god se za to pruži prilika. Tako, kaže, puni energiju za nove izazove a njih mladoj liječnici na samom početku profesionalne karijere zasigurno ne nedostaje.