S bratom Josipom počeo je uzgajati golubove u dobi od samo šest godina, a potom se posvetio pismonošama
– Moji golubovi pismonoše (ili listonoše) uvijek su se znali vratiti kući, baš kao i ja. Od najranije mladosti sam posvećen njima, a nikad nisam bio pristaša krčmi i alkohola niti sam zalazio u loše društvo – ispričao nam je 40-godišnji Miljenko Palfi, uzgajivač golubova. Po struci je stolar, rođeni je Palovčan, a sa suprugom Martinom dom je zasnovao u Štefancu. Golubove je počeo uzgajati u dobi od samo šest godina!
– Bili su u Palovcu jedni ljudi koji su imali golubove, a pokojni brat Josip i ja smo ih odlazili gledati. Potječem iz skromne obitelji, bilo nas je šestorica braće. I tako smo počeli nagovarati strica Stjepana koji je radio u Sloveniji. Kupio nam je jedan par američkih kingova. Nije to bilo jeftino, koštalo ga je pola plaće – prisjeća se davnih dana Miljenko Palfi.
DJECA U POLJU
Brat Josip i on, kaže, radili su u poljima i
brali krumpir ljudima samo da bi nešto privrijedili. Dio novca
išao je na dječje radosti, a još veći dio za nove golubove. Zbog
toga je već s devet godina vozio traktor… Pokojni otac
Mihael Palfi izradio im je prvu “gajbicu” za
golubove.
Majka Naja Palfi znala bi im kazati što će im to, ali i njoj je uvijek bilo drago što djeca imaju lijep hobi, baš kao što je i danas drago Martini Palfi što se suprug zna vratiti kući, a djeca Marija i Lovro pomažu mu s golubovima.
– S nekih 12 godina, a da majka nije ni znala, biciklom sam otišao do Preloga gdje je tada djelovao klub uzgajivača pismonoša. Upoznao sam Alena Tomašića koji mi je poklonio prvi par pismonoša. Učlanio sam se i kupio prvih deset prstenova za ptice. Iste godine već sam dobio mlade golubove. Imao sam dotad i kingove i gušane pa čak i kokoši, a tada sam se posvetio pismonošama srednjoprugašima – kaže.
Nije se odmah natjecao, jer su to bili preveliki troškovi za dječaka. No, pomagao je u klubu, zapisivao kad su golubovi “pakirani” u kamion koji ih vozi na odredište s kojeg se trebaju vratiti kući. Kad je porastao ušao je i u natjecateljski sustav.
NEPOZNANICA
– Uzeo bih recimo 30 golubova i stavio ih u “transporterku”. Pakirali smo ih u Trnovcu kod Varaždina. Svaki golub ima čip koji se očita. Kamion ih vozi do Budimpešte ili čak do Poznana. Pusti ih i većina ih doleti kući te se uz pomoć sustava “tipes” gleda koliko im je vremena trebalo. Dan danas stručnjaci ne znaju kako pronađu put. Jedni kažu da se orijentiraju pomoću sunca, drugi da danju vide zvijezde, treći da osjećaju magnetno polje oko golubinjaka. Uglavnom, kao i ja pronašli bi uvijek put kući – priča nam dok nas vodi od golubinjaka do golubinjaka.
Pitamo ga kako ih trenira, može li im popraviti performanse. Kaže nam da je osnova priče genetika, to jest selekcija. Prati rezultate golubova, kupuje kvalitetan pomladak, križa ih, a sve u potrazi za “super golubom”!
– Naravno, tu je i kvalitetno sjemenje, čišćenje golubinjaka i na kraju, doista pravi trening. Odvezem pismonošu do Koprivnice, pustim ga i prvi put mu možda treba sat vremena do kuće. No, deseti put vratit će se za pola sata – pojašnjava.
Pismonoše se ne vraćaju pravocrtno, jer prate vremenske uvjete. Uz povoljan vjetar lete brzinom od čak 100 kilometara na sat. No, ukoliko prije Goričana naiđe nevrijeme, obići će ga, žele sunce.
SJEDNU NA VLAK?!
– Orijentiraju se, prate ceste, vode, pruge… Imao sam u Palovcu
goluba koji je putem od Budimpešte uvijek dolazio iz smjera
Murskog Središća. Mislim da je do tamo pratio riječni tok. Nije
šala, navodno znaju čak i na vlak sjesti! – kaže
Palfi.
Stručnjaci gledaju kakva su im krila, proučavaju im oči jer je vid jako važan, a najvažnija je pamet, što ima u glavi!
– Badava ti ljepota ako u glavi nemaš ništa – dodaje Palfi.
Danas ima stotinjak golubova, uz pismonoše tu su i njemački štraseri i američki kingovi. Član je Udruge uzgajivača malih životinja Nedelišće i Kluba golubova listonoša Drava 2001.
Kod štrasera i kingova gleda se ljepota, na što također utječe selekcijom i uvjetima življenja, a brojni pehari u domu Palfijevih su s njihovih izložbi.
Natjecanja s pismonošama stavio je “na led” prije pet godina, kad su useljavali. No, kaže da se ove godine namjerava vratiti u natjecateljski sustav. Maleni Lovro pak kaže da su to njegovi golubovi te je sasvim izvjesno da će u Štefancu stasati i nova generacija golubara!
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.483
