Započela je ratna 1992. godina, no u obitelji Zdaček iz Pribislavca 1. siječnja zasjalo je sunce...
Draga Zdaček iz Pribislavca živo se sjeća svakog trenutka koji se zbivao prije 30 godina kada je na svijet donijela sina Filipa. Filip je bio prva beba u Međimurju rođena 1992. godine.
– Došli smo u bolnicu negdje oko 19 sati. Bila je puna rađaonica
i nisam ni slutila da bi baš moje dijete moglo biti prvo rođeno u
novoj godini. Bilo je puno žena u rađaonici kojima to nije bilo
prvo dijete pa sam vjerovala da će roditi prije mene, sjeća se
Draga.
Filip je rođen carskim rezom na što su se liječnici odlučili zbog toga što je bio značajno veći od sestre Edite koju je Draga rodila 12 godina prije njega.
– S kćeri Editom sam čekao ispred rađaonica sretne vijesti. Kad
sam čuo da mora na carski rez, nije mi baš bilo svejedno,
prisjeća se suprug Stjepan. U 2:46, 1. siječnja
1992. godine obitelji Zdaček stigao je Filip dugačak 50
centimetara i težak 3.750 grama.
– U tom trenutku nisam znala da u naručju držim prvu bebu rođenu 1992. godine. To su mi rekli tek kasnije, tijekom dana. U sobu je došao, danas nažalost pokojni, doktor Elkaz s novinarem Međimurja s kojim sam razgovarala i koji nas je fotografirao. I danas čuvamo tu krasnu uspomenu, priča nam Draga koja je sa suprugom Stjepanom planirala drugo dijete, a čekali su ga punih 12 godina.
– Kada sam shvatila da sam u drugom stanju isprva nismo
vjerovali. Srećom, sve je dobro prošlo. Da nosim sina, saznala
sam kada sam već bila trudna osam mjeseci. Termin je bio 30.
prosinca, ali, evo, Filipu se nije žurilo pa se rodio prvog dana
1992. godine, prisjeća se uz osmijeh Draga.
Dani u bolnici bili su burni. Naime, bilo je to ratno vrijeme.
– Po tri puta dnevno smo išli u sklonište, u podrum jer su se
svako malo oglašavale sirene za uzbunu. Taj dan kad sam imala
carski rez, morala sam trčati u sklonište. Sestre su vozile našu
djecu liftom, a mi smo išle stepenicama, prisjeća se Draga tih
oporih vremena. Nakon sedam dana, s Filipom se vratila kući gdje
su ih nestrpljivo čekali Edita i Stjepan. Od prvog je dana Edita
bila uključena u svaki do Filipovog odrastanja. I dan danas su
jako vezani.
Edita prema mlađem bratu ima polumajčinski odnos, svjedoči sam Filip. Pitamo li osjeća li još uvijek ‘slavu’ prve novogodišnje bebe?
– Znam se pohvaliti da sam bio prva beba te godine. Kada me netko pita za datum rođenja, obavezno to napomenem. Nikad mi nije smetalo što je moj rođendan na Novu godinu. Pa svake godine za rođendan imam vatromet!, smije se Filip.
Danas je prvostupnik sestrinstva i radi u Zavodu za hitnu medicinu. Iako ga podjednako zanima strojarstvo i elektrotehnika kao i oca, ipak je krenuo majčinim stopama. Naime, Draga je primalja koja je cijeli radni vijek provela u rađaonici. Danas u šali kaže kako je na radnom mjestu i rodila. I to baš prvu bebu te 1992. godine.