U Muzeju Croata Insulanus u Prelogu posjetitelji su mogli razgledati postav nazvan Rastavljeno/sastavljeno 24-godišnje umjetnice Mirne Žerjav iz Savske Vesi
Završivši Graditeljsku školu Čakovec, smjer – dizajner unutrašnje arhitekture, Mirna je obrazovanje nastavila na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te prošle godine stekla zvanje magistre likovne pedagogije. Radi kao učiteljica likovne kulture u Osnovnoj školi Sveti Martin na Muri, a o sebi i svojoj umjetnosti govori za naš tjednik.
Jeste li odmalena pokazivali sklonost umjetnosti?
– Jesam. Dječje maštarije uvijek su pronašle put do papira ili zida. Nisam bila dijete koje se lako ostavlja bez nadzora. Mislim da su moji roditelji imali pune ruke posla, ali isto toliko
i ljubavi. Moje kreativne tendencije najviše je, rekla bih, nesvjesno podupirao otac jer je i sam iznimno kreativan. Uživao je crtajući ilustracije, inspiraciju je crpio iz stripova, a ja sam ga budno pratila i upijala detalje. I danas kad se uhvatim olovke i markera vidi se čiji utjecaj prvobitno stoji iza svega. Naravno, prije ili kasnije morala je crtati i majka, inzistirala sam. Majčinu pedantnost ne mogu nadmašiti ni dan danas. Ubrzo sam se osamostalila i uključila vlastite emocije u proces stvaranja, pogotovo u tinejdžerskim godinama. Imala sam sreću da su me učili prekrasni i inteligentni ljudi i u osnovnoj i srednjoj školi te na Akademiji. Kreativce sam odabirala kao uzore, očito se to ukorijenilo u meni, stoga si trenutno ne mogu ni zamisliti da ne radim u odgojno-obrazovnoj ustanovi.
Imate li najdražu tehniku?
– Hladna obrada stakla, a na satu likovne kulture s djecom, obožavamo markere i tuš.
Tko su Vam umjetnički uzori?
– Yves Klein, Frank Stella, Mark Rothko, Josef Albers…Uglavnom minimalisti, suprematisti i apstraktni ekspresionisti.
Koji vas motivi i pravci privlače?
– Na Akademiji sam istraživala ekspresionističko slikarstvo. Slikala sam uglavnom portrete, no postalo je nemoguće objasniti ljudima da moji portreti nisu uljepšane verzije njih samih i da se ne bavim tradicionalnim slikarstvom ili peglanjem lica. Ubrzo sam se zasitila kista, nismo se dovoljno povezali. Godine 2018. ilustrirala sam slikovnicu ‘Vrapčić Cupko’ u suradnji s autoricom teksta Ljubicom Ilijaš i krenula proučavati staklo u sklopu istoimenog kolegija. Tada su se formirale prve originalne ideje i rješenja. Uplovila sam u područje umjetničke redukcije i minimalističkih prikaza. Danas bez problema zamišljam svoja djela u modernim stanovima, kućama i galerijskim prostorima. Sudjelovala sam na desetak umjetničkih grupnih izložba i raznim projektima u Rijeci, Istri, Zagrebu i Čakovcu. Prije nekoliko mjeseci po prvi put izlagala sam djela samostalno,a priliku mi je pružila udruga CeZam iz Čakovca. Izložba Rastavljeno/sastavljeno moja je prva samostalna izložba galerijskog tipa, a ostvarila se na poziv svestrane i srdačne ravnateljice Muzeja Croata insulanus Grada Preloga i kustosice Ive Kožnjak.
Što ste predstavili nedavnom izložbom Rastavljeno/sastavljeno?
– Apstraktne slike i redizajnirane uporabne predmete s dominantnim elementom stakla. Pretežito kombiniram suvremene slikarske tehnike i tehnike hladne obrade stakla. Uništavam poznate forme, rekomponiram i prenamjenjujem gotove staklene objekte razbijanjem, lomljenjem i rezanjem. Trenutno se fokusiram i na pronalazak kvalitetnih sadržaja za učenike. Želim im približiti umjetnost kao mogućnost obogaćenja života. Stvaralaštva se ne treba bojati, već ga treba osvijestiti i poticati neprestano.
Koliko mlade zanima likovna umjetnost?
– Mlade najviše zanimaju umjetničke instalacije i interaktivne izložbe, što i sama obožavam. Umjetnost će uvijek imati publiku, ali se zasigurno neće pojavljivati u istom obliku. Ljudi cijene gotov rad, iako im ponekad treba napomenuti, bez obzira na dob, koliko se vremena i materijala utrošilo na izradu unikata.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3479