Vrijeme blagoslova obitelji često postane i vrijeme prijepora oko novaca
Skupljaju li župnici novce ili blagoslivljaju obitelji? Čitamo da
se ljudi često pitaju i žeste na tu temu.
Smisao blagoslova obitelji koji župnik obavlja jednom godišnje,
pored molitve i blagoslova koji je uvijek potreban, je i župnikov
posjet svojim župljanima pri kojem bi on trebao izvidjeti ima li
u dotičnim obiteljima tko bolestan i nemoćan te potreban neke
pomoći, trebao bi izvidjeti živi li netko u neizdrživom
siromaštvu da bi ga mogao pomagati preko župnog Caritasa,
također, trebao bi se u to vrijeme upoznati s novopridošlim
obiteljima u župu, a i posjetiti one koje redovito ne viđa na
misi, iz bilo kojih razloga, da bi im mogao biti na usluzi ako je
tim ljudima nešto potrebno – možda duhovna pomoć, savjet i
ispovijed, ako ga zatraže. Također, prilikom blagoslova, župnik
bi trebao biti otvoren za dogovoriti neki daljnji susret s
obitelji, ako se to čini potrebnim i ako ga obitelj zamoli itd,
piše Bitno.net.
No često se zbog glomaznosti župa i malog broja svećenika, a
ponekad i zbog nemara samog župnika, stekne dojam da je župnik
došao jedino ubrati novce. Možda je ponekad zaista tako, iako
dojam najčešće vara. U raznim župama je, uostalom, različita
praksa. Tako, na primjer, u nekim župama župnici obavijeste
župljane da se trebaju prijaviti za blagoslov obitelji, ispunivši
formular i predavši ga u sakristiju ili župni ured, ako žele da
ih svećenik posjeti. Također, u nekim župama, (na primjer u župi
Palmotićeva u Zagrebu), svećenik nikada ne uzima novce nego
obavijesti obitelj da ako želi, može naknadno donijeti svoj dar u
župu, ili anonimno ili s potpisom, pri čemu se ne vodi evidencija
tko je dao, a tko nije dao, i koliko, jer dar se, svi znamo,
mjeri po veličini srca, a ne po broju nula na novčanici.
Kada je velik broj obitelji, a malo svećenika, onda se često
dogodi da svećenik žuri pa se pritom lako stekne dojam da ga nije
briga za obitelj nego samo za neke sporedne stvari kao što su
novci. Da bi doskočili tom problemu, župnici ponekad pozovu na
ispomoć nekoliko svećenika iz drugih župa, ali kako ti svećenici
ne poznaju župljane, a ni župljani njih, i to može postati
zapreka boljeg dijaloga i odnosa s obiteljima kod kojih se
obavlja blagoslov. Neki župnici pokušavaju riješiti problem tako
što obavljaju blagoslov obitelji tijekom cijele godine, ostavivši
po jedan dan svaki tjedan samo za tu obvezu.
No, na žalost, istina je i to da se sve više blagoslov obitelji
veže uz novce, kao uostalom i sve u današnjem svijetu u kojem je
glavna vrijednost postao novac, te se često gubi prvotni smisao
samog blagoslova. Sve ovisi naravno i o običajima župe, također,
kako smo gore rastumačili, ovisi i o župniku. Nije ni svaki
župnik svetac, ali nije opet ni svaki župnik pohlepnik, kako se
to često pokušava prikazati u medijima.
Sve u svemu, važno je i da ljudi shvate da nisu dužni primiti
svećenika, ako to ne žele. Svatko se treba osloboditi psihološkog
pritiska tipa “što će ljudi reći” pa se neće događati da, iako bi
najradije da im svećenik ne dolazi, oni ipak popuste iz straha i
onda, nezadovoljni i župnikom i samim sobom, ostaju razljućeni.
Također, župljani bi trebali razgovarati sa župnikom i predložiti
mu možda neki drugi način obavljanja blagoslova (da se obavlja
tijekom cijele godine jedan dan tjedno, na primjer) koja bi bolje
odgovarala pastoralnim potrebama i njihovim željama. Takvu
inicijativu može, na primjer, pokrenuti i pastoralno vijeće župe
koje je sastavljeno od laika i koje pomaže župniku upravljati
župom.
I na kraju krajeva, mislimo da nitko nije dužan dati novac:
blagoslov se ne plaća i nikada neće biti uskraćen blagoslov onome
tko ga zatraži, imao taj novaca ili ne… A župnici su samo ljudi,
nekada sveti, nekada manje sveti, kao uostalom i mi laici, piše
Bitno.net.