Već u osnovnoj školi znala je što želi raditi u životu, a radni je vijek provela u preloškoj ambulanti...
U Prelogu i okolici gotovo da i ne postoji osoba koja ne poznaje Ivanku Crnković – medicinsku sestru iz Donjeg Vidovca koja je čitav radni vijek, puna četiri desetljeća, provela u preloškoj ambulanti Doma zdravlja Čakovec.
Požrtvovna i uvijek nasmiješena žena odlazi u mirovinu, a Grad Prelog ove ju je godine nagradio Plaketom za uspješnu suradnju. Kako kaže u razgovoru za tjednik Međimujrje, da želi postati medicinska sestra, znala je već u osnovnoj školi.
– Rođena sam u Donjem Vidovcu, no neko sam vrijeme s roditeljima živjela u Donjoj Dubravi i to nedaleko od tamošnje zdravstvene ambulante. Kao djevojčica, iz znatiželje sam počela posjećivati ambulantu i odmah mi se svidjelo sve to, kaže nam uvodno sugovornica koja je nakon osnovne škole upisala srednju medicinsku školu u Varaždinu.
Tamo je upoznala i životnog suputnika Zdravka Crnkovića, rodom iz Novske, koji je studirao na varaždinskom Fakultetu organizacije i informatike.
– Bila je to ljubav na prvi pogled, sa smiješkom se prisjećaju
supružnici Crnković.
– Tamo sam radila s doktorom Valentom Percačem, sestrom Dragicom Kolenić, sjećam se i laboranta Lazarevića. To mi je bilo možda i najljepše razdoblje u životu, kaže Ivanka, dok Slavonac Zdravko u šali dobacuje da je tome tako jer je on u to vrijeme bio na odsluženju vojnog roka. On je inače kao informatičar radio u nizu tvrtki, a u mirovinu je otišao kao nastavnik informatike.
OTVARANJE DUŠE
Odradivši staž, Ivanka se zaposlila u Prelogu, tek koju godinu nakon što je tamo otvorena zdravstvena ambulanta.
– U ono vrijeme to je bilo reprezentativno i moderno zdanje koje su dolazili razgledavati ljudi iz cijele tadašnje države. Sve, evo do danas, provela sam u toj zgradi, uz iznimku godine dana koju sam provela na Odjelu pedijatrije Županijske bolnice Čakovec. U Prelogu sam u početku radila s liječnicima Abuzeid Fouadom i Bernardom Fintić Lisičak, a odonda, najduže, s današnjom liječnicom Lidijom Vidović Zvonar, nabraja. I liječnica i kolegice medicinske sestre priredile su joj dirljiv i prekrasan oproštaj, dok pacijentima, napominje, zapravo i nije imala srca otkrivati da odlazi u mirovinu.
– Preteško mi je to bilo, pogotovo sad u vrijeme pandemije. Mnoge
pacijente poznajem desetljećima. Za svakog sam uvijek imala
smiješak i vremena za razgovor. Mnogi su mi otvorili dušu,
naslušala sam se bezbroj životnih priča. Ponekad sam bila kao
velečasni na ispovijedi. Nekad je i život bio drukčiji, pa i
način rada. Uvijek se pronašlo vremena za razgovor s pacijentom.
Nekima je bio dovoljan i osmijeh i već su napola ozdravili. Bila
su to prekrasna vremena, a na posao se dolazilo s veseljem, bez
opterećenja i grča, govori Ivanka.
Kao osobi kojoj je medicina životni poziv, ističe da joj je apsolutno neobjašnjiv stav dijela ljudi, antivaksera, koji očito misle samo na sebe i nije ih briga za to što svojim ponašanjem ugrožavaju osobe oko sebe. No, i Plaketa Grada Preloga, nastavlja, dokaz je da većina ipak cijeni rad i trud zdravstvenih radnika.
– Saznala sam nekoliko dana prije svečane sjednice i iznimno me dirnulo što je prepoznato da sam dala nešto svojoj okolini, zaključuje.
FOLKLOR, PRIRODA, KOLAČI
Ivanka i Zdravko Crnković čitav su život i društveno aktivni. U Kulturno umjetničkom društvu Donji Vidovec su od samog osnivanja te udruge, 1989. godine, a članovi su bili i njihova djeca. Sin, Marko Crnković inače je liječnik. Radi u ambulanti u Šemovcu u Varaždinskoj županiji. Kćer Ines Strbad je odgojiteljica, zaposlena u preloškom Dječjem vrtiću Fijolica. Neopisivo veselje čine im i unučad – Jana i Lovro Strbad, a u mirovini, kaže na kraju Ivanka, neće biti nimalo dosadno. Osim brige o povećem imanju, povrtnjaku i životinjama, par obožava šetati uz Dravu, a žele obići i cijelu Hrvatsku. Također, božićno vrijeme, posebno je za ženski dio obitelji. Četiri generacije – Ivanka, njena kćer Ines i unuka Jana, svake se godine okupe kod Ivankine majke Marije Habjan te zajedno peku kolače i spremaju raznovrsne slastice.
* preuzeto iz lista Međimurje, broj 3478