Pretpostavili smo da će na drugoj strani biti još slika - i bili smo u pravu, kaže župnik Drvoderić
Temeljem starih zapisa i fotografija koje su ukazivale na činjenicu da su svi zidovi i svod crkve sv. Leonarda u Goričanu u svojem izvornom obliku bili kompletno ukrašeni freskama, župnik Josip Drvoderić prije nekoliko je godina dao sondirati i pregledati cijelu crkvu, a nalazi su bili izvan svih očekivanja.
Povijesni zapisi pokazali su se itekako vjerodostojnima, a ispod
nanosa boje pronađeno je pravo blago – izvorne freske za sada
nepoznatog baroknog majstora. Pozvani su konzervatori koji već
tjednima strpljivo i sa mnogo pažnje skidaju sloj po sloj novijih
nanosa boje kako bi došli do skrivenih freski.
Župa Goričan se 1790. odvojila od župe Svetog Jurja u Trnju, ali je crkva sigurno sagrađena stotinjak godina ranije. Jedina u Varaždinskoj biskupiji za zaštitnika ima sv. Leonarda kojeg narod slavi ako zaštitnika zatočenika i sretnog poroda. Crkva ima i poveznicu sa Zrinskima, a prema pričanju župnika Drvoderića, još nije do kraja potvrđena legenda da se Jelena Zrinski zavjetovala da će – ako se sretno porodi – ovdje sagraditi crkvu…
ZAPIS
– Postoji zapis da je tri – četiri godine nakon osnivanja same
župe, u kojem vizitator navodi da je cijelo svetište crkve
oslikano, pa je vjerojatno i cijeli oslik već bio završen do tog
vremena. Ono što je zanimljivo je da imamo barem još dva oslika
preko originalnih baroknih freski koje su se radile na vlažnoj
žbuci. Prije dvije godine smo skinuli slojeve na sjevernom zidu
svetišta i došli do najstarijeg dijela freski. Nažalost, protekle
godine zbog korone, potresa i svega ostalog nismo mogli nastaviti
s radovima, a sad radimo na južnom zidu samog svetišta.
Pretpostavili smo, s obzirom na dva već otkrivena lika crkvenih
naučitelja (svetog Augustina i pape Grgura Velikog), da će na
drugoj strani biti još sv. Ambrozije i sv. Jeronim – i bili smo u
pravu. Prema nekakvoj kompoziciji koja je u to vrijeme bila
uobičajena, na stropu bi se trebala nalaziti četiri evanđelista,
a zanimljivo je da smo sondiranjem utvrdili da su su na svakom od
stupova oslikani likovi svetaca. Sada su tu postavljeni kipovi
koje ćemo, kad se napravi retuš freski, smjestiti na neko
primjereno mjesto.
Pavlini su promovirali kult sv. Jeronima i gdje je god bilo moguće moguće nastojali su smjestiti i tog sveca. Tako je i Adam Mezner, prvi goričanski župnik za čijeg je vremena crkva oslikana, poštovao tada važeću ikonografiju u – četiri oca zapadne crkve – a među njima i sv. Jeronim. Iako ga tek sada otkrivamo, upravo mi se sv. Jeronim čini najljepšim. Dugotrajan je to i osjetljiv posao, ne smije se brzati, nego ići korak po korak. U najboljoj verziji trebat će desetak godina da sve ‘”otvorimo’ a s druge strane moja ideja je da u dogovoru s konzervatorima iduće godine otvorimo strop i onda bi se svetište kao cjelina išla retuširati, kako bi se dobio izvorni izgled. Jednom kad to bude gotovo, crkva bi se trebala vratiti u izvorno stanje, ipak se radi o vrlo vrijednim freskama i priželjkujem i nadam se da ćemo to uspjeti do kraja realizirati, zaključio je župnik.
USREDOTOČENI
Ekipu konzervatora iz Zagreba koji strpljivo i pažljivo otkrivaju
skriveno blago goričanske crkve vodi konzervatorica i
restauratorica Iva Prpić.
– Ovu fazu skidanja novijih slojeva započeli smo prije otprilike tri tjedna, kaže konzervatorica. Dugotrajan je to posao koji zahtijeva mnogo pažnje i usredotočenosti. Iznad najstarijeg, baroknog sloja, nalaze se najmanje jedna ili dvije preslike i još sedam naliča, sve to moramo pažljivo sastrugati skalpelima. Žbuka je ispod prilično propala, trusi se, moramo te dijelove injektirati i učvrstiti da bismo mogli dalje raditi. Prvi sloj je čisti fresko, injektirani pigment na vlažnoj žbuci, što samo govori o vještini umjetnika koji je to radio. O samom autoru za sada možemo samo nagađati, ali sudeći po viđenom i tehnologiji izrade, radi se bez sumnje o pravom majstoru. Radi se definitivno o pravom, vrlo vrijednom fresku, najvjerojatnije iz prve polovice 18. stoljeća. Mislim da smo s radovima krenuli u zadnji tren kako bismo spasili što više toga radovima jer je žbuka počela propadati, zaključila je Iva Prpić, pažljivo ‘guleći’ naknadno nanesenu boju, ispod koje su skrivene originalne slike svetaca.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3477
