U Hrvatskoj se godišnje rodi od 350 do 400 djece sa srčanim manama
Od toga se njih 10 do 14 posto rodi s hipoplastičnim sindromom
lijevog srca, odnosno lijeva strana srca im je nerazvijena.
Bolest se najčešće dijagnosticira nekoliko sati nakon rođenja
djeteta. Roditelji koji su u jednom trenutku spoznali svu sreću
svijeta, samo mrvicu kasnije osjete bol koju je nemoguće opisati.
Skupa sa svojim prinovama momentalno su bačeni u jednu od
najtežih borbi, onu za život. Bitku na kraju ne dobiju
svi. Damien Graberski (22) iz Šenkovca, uz puno patnje,
hrabrosti i borbenog duha, uspio se izboriti za život.
– Osim što se nisam smio umarati pretjerano, nikad nisam previše
razmišljao o svojoj bolesti. Živim i radim sve kao da sam potpuno
zdrav i mislim da to puno utječe na moje zdravlje, ta pozitiva.
Uz to, uvijek sam izbjegavao alkohol i cigarete te pokušavao biti
odgovoran prema zdravlju. Ne osjećam se drugačije od ostalih –
kaže Demian koji studira, radi i ide u autoškolu. I dok je on
sretni mladić koji se iz teških dana svog ranog djetinjstva sjeća
jedino bolničke sobe s igračkama, Damienova mama Ana doživjela je
poput ostalih roditelja ovakve djece pravu traumu,
pišu 24sata.
– Nisam se uopće mogla nositi s tim, ispočetka je nosilo mene kao
što lavina ‘nosi’ planinare. Prvo su uslijedili potpuni šok,
nevjerica, totalni kaos i košmar u glavi, ništa ti nije jasno,
kako si mogla roditi dijete koje se od rođenja bori za svaki udah
i zapravo polagano umire. To te skrši u potpunosti, taj osjećaj
krivnje i bespomoćnosti, izgubljen si i očajan, sve je izvan
tvoje kontrole i čekaš smrt novorođenog djeteta, ma strašno.
Smatram, da ako postoji deveti krug pakla, da je to bilo to –
kaže Ana. Trudnoća joj je bila uredna, svih devet mjeseci je
proteklo u najboljem redu, na pregledima je uvijek sve bilo
dobro, tako da je očekivala zdravu bebu. Međutim, odmah nakon
porođaja doktorica je posumnjala da nešto nije u redu, jer se
Demian mučio dišući plitko i jako ubrzano, plavio je, nije imao
snage ni jesti jer bi se odmah umorio, to ubrzano disanje uzimalo
mu je svu snagu.
– Napravili su sve potrebne preglede i drugi dan nakon porođaja
dali nam dijagnozu, ukratko, da ima ozbiljnu srčanu grešku
nespojivu sa životom, da za takve teške srčane greške nema nade i
da će umrijeti u snu tijekom iduća dva-tri tjedna, neka se
oprostimo od njega – prisjetila se majka najtežih dana svog
života. Damien je imao tri tjedna kad je prvi put operiran, s tri
mjeseca je drugi put operiran i s tri godine treći put. Operiran
je u Austriji u Linzu.
– Operacije traju po sedam sati i više, otvara se prsni koš,
oporavak je težak, neizvjestan i dug, napredak je često korak
naprijed, nazad dva, šanse su relativno male od samog starta, ali
držiš se za svaku slamku ma koliko ona mala bila, on mi je bio i
je izvor najveće snage – priznala je Ana.