Mnogobrojni vjernici, prijatelji, obitelj i svećenici varaždinske biskupije okupili su se u župnoj crkvi sv. Leonarda u Goričanu kako bi se svetom misom zadušnicom i sprovodnim obredima oprostili od voljenog i cijenjenog svećenika varaždinske biskupije mons Leonarda Logožara koji je preminuo 10. prosinca u Svećeničkom domu u Varaždinu u 77. godini života i u 52. godini svećeništva
Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je varaždinski
biskup Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom
Mrzljakom i pedesetak svećenika.
Na početku svete mise biskup Radoš je izrazio sućut vjernicima,
prijateljima i obitelji mons. Logožara, posebno njegovoj braći
Josipu i Ivanu s obiteljima.
Svoju je homiliju okupljenim vjernicima biskup izrekao kroz dva
znaka koji obilježavaju spomendan svete Lucije, prvi znak vezan
je uz njezino ime koje znači svjetlo, a drugi znak uz običaj
sijanja pšenice uz njezin spomendan. Te znakove biskup Radoš
povezao je sa službom i životom svećenika.
Sveta Lucija svojim imenom najavljuje svjetlo koje će doći u
Betlehemu, a svećenik je poslanik tog Svjetla. Njegovo je
temeljno poslanje upaliti svjetlo vjere i to redovito čine kroz
sakramente. Prvotno na sakramentu krštenja kada paleći svijeću
krštenja simbolično u životu krštenika pale svjetlo novoga života
djeteta Božjeg. Svećenik je svjetionik koji naviještajući i
propovijedajući riječ Božju unosi svjetlo Božje riječi u život
vjernika te ih predvodi prema vječnom Svjetlu. Svećenik je onaj
koji u sakramentu ispovijedi pali svjetlo koje je grijeh ugasio u
duši vjernika, dijeleći sakramentalnu milost oproštenja grijeha
svećenik podržava, dolijeva uljem svjetiljke našeg života, rekao
je biskup Radoš i nastavio: “Mons. Logožar bio je svjetionik.
Nije to bilo njegovo svjetlo nego je bio svjetionik na kojem je
Krist svijetlio sa svojim svjetlom. Pokazivao je put drugima
Kristovim svjetlom.”
Podsjetio je biskup kako u ovom vremenu adventa iščekujemo
svjetlo koje će se pojaviti među nama, Mlado sunce s visine, ali
i konačni susret sa Svjetlom koji se već dogodio pokojnom
svećeniku Leonardu za kojeg, vjerujemo, dan više neće
prestati.
Polazeći od običaja sijanja pšenice na spomendan svete Lucije
biskup Radoš je protumačio kako je to znak novosti života o kojem
nam govori i naviješteno evanđelje, kako pšenično zrno mora
umrijeti da bi donijelo obilat rod. Ovo je najkraća Isusova
prispodoba rekao je biskup, u kojoj govori o sebi, o svom
umiranju koje donosi obilat rod za svakoga od nas. “Svećenik je
pozvan umirati. Ne znamo sva umiranja, trpljenja našega brata
Leonarda, ali znamo da ni jedno njegovo umiranje i trpljenje nije
prošlo mimo Božjih očiju i mimo njegovih ruku. Sve što je ovdje
sijao, svako odricanje i umiranje, svemu tome je Gospodin dao da
izraste i vjerujemo da je Gospodin napravi već žetvu njegovih
dobrih djela. Da je već zamijesio kruh koji je i kruh za vječni
život. Njegova dobra djela će ga pratiti kada ulazi u slavu
nebeskoga Oca…Onaj koji je svaki dan na oltaru imao predokus
vječnoga života neka danas okusi radost Gospodara svoga i neka mu
svjetlo, Krist svijetli vječno”, zaključio je homiliju biskup
Radoš.
Nakon svete mise, a prije sprovodnih obreda od pokojnog su se
svećenika Leonarda Logožara oprostili preč. Josip Koprek u ime
svećenika Varaždinske biskupije i Svećeničkog doma u Varaždinu,
zatim gospodin Ivan Novak u ime župljana Župe Štrigova u kojoj je
mons. Logožar bio župnik 40 godina. U ime župljana njegove
rodne župe Goričan od pokojnog se mons. Logožara oprostio župnik
Josip Drvoderić, u ime Društva braće hrvatskog zmaja, Zrinske
garde Čakovec i Matice hrvatske oproštajne je riječi izrekao
gospodin Vladimir Mesarić, a u svoje osobno ime i u ime obitelji
riječi zahvale i oproštaja od voljenog strica uputila je
nećakinja gospođa Katarina Posavec.
Nakon uvodnog prisjećanja na životopis mons.
Logožara preč. Koprek je posebno istaknuo tri osobine koje
su resile pokojnika: bio je dobar čovjek, bio je svećenik duboke
vjere i bio je čovjek dobra srca, širokogrudan, velikodušan,
darežljiv, veliki dobrotvor. “Mnogo je i premnogo pojedinaca i
institucija koji su osjetili njegovu dobrotu i darežljivost, od
malih i nepoznatih ljudi, siromašnih bogoslova, misionara,
hendikepirane djece, Caritasa, kulturnih institucija, njegove
rodne župe Goričan, djelatnika Svećeničkog doma, i mnogih drugih.
Dijelio je i obdarivao mnoge iz dobrote svoga srca. I zbog toga
su mu mnogi s razlogom beskrajno zahvalni. Na njega se osobito
mogu primijeniti riječi popričesne molitve koju izgovaramo u ovom
vremenu došašća: “Gospodine, nauči nas u svjetlu svoje mudrosti,
zemaljskim se dobrima pravilno služiti, a za nebeskim težiti”.
Stoga mu u trenutku kada se opraštamo od njega zahvaljujemo na
njegovom nesebičnom i zauzetom svećeničkom djelovanju, njegovoj
dobroti i velikodušnosti kao i na prijateljstvu i bliskosti koje
smo s njime dijelili.”, rekao je preč. Koprek u
svom oproštajnom govoru.
Gospodin Ivan Novak u ime vjernika župe Štrigova rekao je u
oproštajnom govoru kako je služba mons. Logožara u Štrigovi,
najprije kao kapelana dvije godine, a potom kao župnika punih 40
godina, značila pravi materijalni i duhovni preporod štrigovskog
kraja. Mons. Logožar bio je svećenik novog, koncilskog vremena,
kakvoga je trebala ondašnja vjerska zajednica. Uz materijalnu
obnovu: izgradnju župnog dvora, obnovu crkve svetog Jeronima,
proširenje crkve u Svetom Urbanu, obnovu desetak kapelica diljem
župe, obnovu nebrojenih pilova, a na kraju i obnove župne crkve
sv. Marije Magdalene, gospodin Novak je posebno istaknuo “Tijekom
svog života naš je monsinjor bio dostojan primjer ne samo kao
svećenik već kao osoba koja zna držati do svoje riječi, stava,
uvjerenja, nacionalne svijesti. U svakodnevnom životu pokazao je
mudro razumijevanje istinskih vrijednosti, ljubaznosti i
odanosti. Svakoga je ostavio s prosvijećenom dušom. Mi vjernici
od njega smo baštinili visok osjećaj odgovornosti i odanosti
prema Crkvi i domovini. S Vama monsinjore poslužio se Bog da u
našoj Štrigovi bi vidljiv trag Božje nazočnosti među nama.
Oronule crkve su zasjale, raspela po selima su uskrsnula, gdje
god se vjernik okrenuo u našoj župi vidljiv je bio otisak Vašega
prsta, pečat svećenikove prisutnosti među nama.”
Župnik Josip Drvoderić u svom je govoru istaknuo kako mons.
Logožar nikada nije zaboravio kraj iz kojeg je potekao, kako je
uvijek pokazivao zanimanje i brigu za život Župe te rado
podržavao sve projekte materijalne i duhovne obnove Župe,
karitativno djelovanje te djelovanje vjerničkih zajednica unutar
župe. Župi je darovao novi oltar, ambon i stalak uskrsne svijeće,
a sudjelovao je i u obnovi oltarne pale sv. Leonarda. Uz zahvalu
pokojnom svećeniku, dobročinitelju, prijatelju vlč. Drvoderić je
potaknuo okupljene da nasljeduju ovog vjernog svećenika u
pobožnosti i dobrotvornosti.
Gospodin Vladimir Mesarić u oproštajnom je govoru pak istaknuo
zauzetost mons. Logožara u zaštiti i očuvanju povijesne i
kulturne baštine međimurskog kraja, čime je pokazao kako se voli
Boga, čovjeka, domovinu i rodni zavičaj.
Nećakinja gospođa Katarina Posavec oprostila se od voljenog
strica dirljivim, osobnim oproštajnim govorom u kojem
je progovorila o osobnom odnosu s pokojnikom, ali i o njegovoj
ljubavi prema životu i pouzdanju u Gospodina u bolesti: “Tvoj duh
je bio snažan, ali tijelo je slabilo. No, ti se nisi predavao,
stavljao si svoju želju za životom u Božje ruke i njegove
planove. Nikad nisi skrivao da ti je lijepo živjeti, ali svoj si
život povjeravao Njemu. Kad si me nazvao u kolovozu rekao si
“zovem te da ti kažem idem 8. 9. u bolnicu u Zagreb, našao se
čovjek koji će me pregledati, a ti uzmi čislo u ruke i moli.”
Govorio si “doktori neka učine svoje, a Gospodin zna kada i
kako”. Do zadnjeg časa ti si se nadao da će se stanje poboljšati
i da ćeš opet moći više toga sam, baš kao i prije pet godina kada
se Gospodin proslavio i ozdravio te i produžio ti garanciju. Kada
sam dolazila k tebi, uvijek si sjedio uz svoj časoslov i molio, u
tišini svog doma ti si se pouzdao u Svevišnjeg, imao si vjeru i
povjerenje u Njega.”
Nakon svete mise zadušnice uslijedili su sprovodni obredi te je
tijelo pokojnog monsinjora Leonarda Logožara sahranjeno u
svećeničku grobnicu na mjesnom groblju u Goričanu.