Svoje granice izdržljivosti testirao je i pomaknuo Damir Bogdan (45) iz Čestijanca, pripadnik Počasno zaštitne bojne Glavnog stožera Oružanih snaga RH
Gdje je cilj ljudske izdržljivosti usude se otkriti samo najhrabriji, a svoje granice izdržljivosti testirao je i pomaknuo Damir Bogdan (45) iz Čestijanca, pripadnik Počasno zaštitne bojne Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Damir je sa svojih pet kolega iz postrojbe sudjelovao u pothvatu nazvanom Highlander, tijekom kojeg su prehodali 104 kilometra Velebita u samo četiri dana.
– Highlander je vremenski ograničena hodnja namijenjena sportašima i rekreativcima, a mi smo se pozivu organizatora, Planinarskog društva Gorštak odazvali kao ekipa Počasno-zaštitne bojne. Hodnja nema pobjednika, pobjednici su svi koji uspiju doći do cilja, a nama je to uspjelo u četiri od predviđenih pet dana. Ruta je prolazila kroz dva nacionalna parka, a uz put smo susretali tragove medvjeda i divljih svinja, priča nam Damir te dodaje:
– S obzirom na to da smo bili u nacionalnom parku, izrazito se pazilo na zaštitu prirode i neostavljanje tragova. Svaki ostavljeni papirić vodio je u diskvalifikaciju, pa smo čak i nuždu zakapali i prekrivali kamenjem.
Mjesta za komfor stoga nije bilo, Damir je na leđima nosio 28 kilograma opreme, a da bi bilo još teže, svaki dan su dobivali limitiranu količinu vode.
ŽEĐ
– Tekućina nam je bila najveći problem jer smo tek pri kraju naišli na izvore vode gdje smo mogli dopunit čuture, dok smo za hranu smo dobivali kaše. Srećom, dozvoljeno je bilo ponijeti i nešto svoje hrane, pa sam imao vrećicu čvaraka i kosanu mast, to me spasilo, napominje Damir.
Ovakav izazov za ovog avanturista nije iznenađenje, po svom sportskom duhu poznat je i kod kuće, a ujedno je i dugogodišnji predsjednik NK-a Bratstvo Jurovec:
– Ovo je bio prvi takav izazov, ali nadam se ne i zadnji jer ovime pomičeš vlastite granice. Iako je bila prisutna sumnja u početku, prvenstveno jer sam četiri puta operirao koljeno, javio se i inat, pa se uz mentalnu snagu se sve može, ističe naš sugovornik te dodaje da je za izazov imao i podršku supruge Valentine te djece, kćeri Eme i Lare te sina Borne.
ŽULJEVI
Unatoč mentalnoj snazi, kilometri i usponi su brzo počeli uzimati danak, prvi žuljevi pojavili su se već na početku, da bi ih u ta četiri dana Damir skupio devet: – S upale na upalu i bez odmora, pa nakon dva dana misliš da će ti noge i mišići eksplodirati. Međutim, kutija prva pomoći u torbi te medicinski timovi koji su sanirali ozljede u kampovima nekako su pomogli da možemo dalje, priča nam Damir te dodaje:
– Kampovi su bili preporučena mjesta za spavanje zbog sigurnosti, a nama je dnevni cilj bio doći do kampa prije mraka kako bismo izbjegli noćno hodanje po kamenju. Svaki krivi korak može značiti uganuće gležnja i ozljedu, a onda jedino HGSS s nosilima pomaže, zaključuje Bogdan.
UDARI GROMA
A ni boravak u kampovima nije bio ugodan, prvog dana ih je zateklo grmljavinsko nevrijeme uz 21 udar groma u polje gdje su spavali. Nasreću bez posljedica po 320 prijavljenih natjecatelja, od kojih je do cilja došao znatno manji broj.
– Uz kampiranje i hodnju imali smo stručna predavanja gdje su nam pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga govorili o preživljavanju u ekstremnim uvjetima, a ukazano nam je i na opasnost od mladih poskoka koji su u ovo doba godine najaktivniji, napominje Damir.
U tih četiri dana hodnje izostalo je i tuširanje, pa je ulazak u cilj, more na plaži u Starigradu bio vrhunski osjećaj.
– Stekao sam veliko poštovanje prema Velebitu i prirodi. Želio bih izazov ponoviti, otići i na neku rutu izvan Hrvatske, a što se Highlandera na Velebitu tiče, možda bih ga prošao ponovno, ali sa suprugom i na kraćoj stazi, zaključuje Damir.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3475