- Kad sam došao, zapjevali su mi pjesmu ‘Dobro mi došel prijatel’... Vjerujem da će me prihvatiti nakon više od dva desetljeća službe Josipa Blažona, kaže Košćak
I Župa svetog Petra i Pavla u Mačkovcu od ljetos ima novog župnika. Nakon čak 22 godine službovanja Josipa Blažona koji je premješten u Vratišinec, u mačkovečku Župu stigao je Anđelko Košćak, dotadašnji pastoralni suradnik u Sračincu, ali i biskupski vikar za kler i povjerenik za kulturna dobra Varaždinske biskupije.
Novi dom novog župnika Košćaka ujedno je najreprezentativniji župni dvor u sjevernom dijelu Hrvatske. Unatrag nekoliko godina, pod vodstvom Biskupije i bivšeg župnika, nasuprot društvenog doma u Mačkovcu niknula je impozantna zgrada koja redovito privlači poglede prolaznika. U njoj nas je župnik Košćak srdačno ugostio. Četrdesetosmogodišnji svećenik magistar je znanosti, rodom je iz Remetinca kod Novog Marofa. Nakon osnovne škole završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a potom i studij teologije u istome gradu. Zaređen je 1998. godine te je prvo služio kao kapelan u Ludbregu, zatim je bio odgojitelj u zagrebačkom Međubiskupijskom sjemeništu, a onda je u Rimu i magistrirao teologiju. Obavljajući u zadnjem razdoblju spomenute dužnosti u Biskupiji, biskupu Boži Radošu, izrazio je, kaže, želju da ga se rasporedi u neku župu.
POSREDSTVOM NOGOMETA
A kako se uopće odlučio za svećenički poziv?
– Dolazim iz vjerničke obitelji. U crkvu sam najviše, zajedno s bratom i sestrom, odlazio s bakom jer su roditelji radili, otac je bio u Njemačkoj. No, do Crkve sam zapravo, kao dječak, došao preko nogometa. Ondašnji župnik u Remetincu imao je dobru nogometnu loptu. Kad smo to čuli, mi djeca, došli smo je isprobati, i onda često igrali, a živio sam nadomak crkve. U međuvremenu je dosta starijih momaka već krenulo u sjemenište i to je i meni bio nekakav prirodan slijed. Nisam doživio nekakvo ukazanje, nego sam odmah znao da želim postati svećenik. Naravno, bilo je i strahopoštovanja prema tom pozivu, propitkivanja – hoću li ja to moći, kao uostalom pri odabiru svakog zanimanja. Remetinečka Župa je inače od pedesetih godina prošlog stoljeća dala čak 45 svećenika što također govori o duhovnosti ljudi iz mojeg zavičaja, priča svećenik Košćak.
IMA LI LJUTNJE?
– Kad sam došao, zapjevali su mi pjesmu ‘Dobro mi došel prijatel’… Vjerujem da to nešto govori, odgovara na pitanje kako su ga dočekali mačkovečki vjernici nakon toliko godina službe župnika Blažona, te dodaje:
– Normalno je da se svi naviku na nekoga, a vjerujem da su s godinama župnika doživljavali i familijarno. I to mi je drago. Rekao sam župljanima, da ga, ako žele, mogu pozvati na vjenčanje ili da im krsti dijete. S druge strane, ja sam im na usluzi. Rado se odazovem i u obitelji ako netko poželi razgovarati. Trudim se, ne u smislu da ugađam, nego da radim kvalitetno. Nemam predrasuda niti pak koga favoriziram. Kako kaže i sveti Pavao – svima biti sve, ističe naš sugovornik.
Pitamo i ima li među klerom ljutnje zbog premještaja iz Župe.
– Svećenik i sam može biskupu izraziti želju za premještajem i onda se to u pravilu dogovorom i učini. Osobno, nisam konkretno rekao da želim ići u Mačkovec, odgovarala bi mi bilo koja župa. Jasno, može biti i nezadovoljstva, no s vremenom se često početni otpor ili negativni osjećaji preobraze u dobro. U svakom slučaju, nijedna okolnost ne bi trebala određivati odnos prema župljanima jer smo tu radi njih, naglašava župnik Košćak koji inače proučava i crkvenu povijest te je autor knjige Duhovna baština Stepinčeva i Kuharićeva zavičaja: Svećenička i redovnička zvanja rimokatoličkih župa Jaskanskoga dekanata. Dok je u mladosti igrao nogomet, posljednjih godina rado planinari te je s prijateljima osvojio najviše hrvatske kao i vrhove slovenskih Alpi. Osim čitanja knjiga, odmoriti voli uz filmove. Psihološke drame i trileri, omiljeni su mu žanrovi.
PRERASKOŠNO?
Neizbježno je i pitanje nije li novi župni dvor u Mačkovcu – preraskošan.
– Kad je projekt započet, sigurno se gledalo da ima i širu društvenu namjenu, a ne da bude samo dom župnika. Još treba urediti dio unutrašnjosti, pa će profunkcionirati i dvorana u kojoj se mogu odvijati različiti skupovi i druženja. Djeca mogu koristiti vanjsko igralište, a upravo ću i svoje aktivnosti usmjeriti k tome, da objekt bude namijenjen zajednici, kaže.
Na pitanje o cijeni investicije odgovara da je sve išlo preko Biskupije. Točan iznos ne zna, no kaže da se radi o nekoliko milijuna kuna. * Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3474