Slaže vreće s cementom na palete, gleta, žbuka, te s kolegama lovcima rame uz rame kreće u lov...
– Za mene je ravnopravnost kad žena može složiti paletu sa 60 vreća cementa, započinje svoju priču fasaderka i lovkinja Natalija Mrazović (41) iz Murskog Središća.
Natalija već pet godina postavlja stiropor, gleta, žbuka i po potrebi nosi spomenuti cement, a da je ravnopravna s muškim kolegama dokazuje i kad uzme pušku te krene u lov.
Jedina je lovkinja Lovačkog društva Srndać iz Selnice, a vještine
u oba područja naučila je od supruga
Gorana.
Na poslu su je kolege prihvatili kao ravnopravnu kolegicu, iako je još uvijek zaustavljaju da joj pomognu kad uzme punu kantu ljepila. Jedini u čudu ostaju prolaznici kada je vide na skeli, poneki je žele i fotografirati, ali kako ističe, nastoji biti posvećena svom poslu.
U LOV ŠTAPOM
I dok je rad na skeli posao, lov je hobi u kojem Natalija uživa.
– Suprug je lovnik pa me često vodio u šetnje prirodom gdje me učio svemu oko divljači. Odlučila sam položiti lovački ispit, a nakon toga na red je došla nabavka puške. Jedino još nisam ništa ulovila, prošle godine je već završila sezona kada sam dobila dozvole, a ove godine još nisam imala priliku otići na čeku, priča nam Natalija te dodaje da je ipak – na neki način – odradila prvi lov.
– Nisam još imala dozvolu za pušku, pa sam sudjelovala sa štapom.
Moj posao je bio tresti granje grmlja da se divljač pokrene, a
kolege su lovili. Uz to sam skupljala odstrel i pomagala, što mi
je ujedno bila i prilika za učenje, ističe Natalija.
Nataliju uskoro čeka i lovačko krštenje.
– To je tradicija u kojoj lovački odvjetnik, najčešće mentor, brani mladog lovca zbog grijeha odstrela, a sukladno ulovljenom, lovačko društvo određuje kaznu – šibom po stražnjici.
Nataliju će od ‘batina’ tako braniti suprug, a koliko će udaraca primiti i hoće li ih uopće biti, odlučit će Društvo.
Olakotna okolnost u tom slučaju bit će i donacija od 26 fazana koje su Mrazovići uzgojili za lovište LD-a Srndać. U inkubator za piliće stavili su jaja fazana, pa dok su pilići ostali kod kuće, fazani su pušteni u šume, pa kako kojem bude po sreći.
– Najveća prijetnja su im lisice, stoga se u lovu nadam kojoj
lisici na nišanu, štetočine su u šumi, a tamane i domaće
životinje, napominje Natalija te dodaje:
– Osim u lov na lisice, željela bih u gonjenje divljih svinja, a jedino što ne bih lovila je srneća divljač. Volim prizor srne s lanadi kada izađu na livadu, a kad lane dođe i do same čeke, uvijek me preplave osjećaji, otkrila nam je i svoju nježnu stranu lovkinja Natalija.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3474