Stoljećima se na bijelom kamenu kustodije (svetohraništa) nakupljala prašina i smola od svijeća, no zato je tu Stjepan Jerković...
– Ovo je nešto! Ovakva gotička kustodija, tako visoka i toliko izrađena prava je rijetkost u Hrvatskoj – zborio je tiho Stjepan Jerković.
Zatekli smo ga, to jest popeli smo se do njega u visine, pod sam svod gotičkog svetišta crkve u Nedelišću.
Restauratorskim alatima s mnogo nježnosti, uz pomoć sina Darka, strugao je i rezbario – i još će godinama to raditi – gotičku kustodiju visoku šest metara. Skela je, nasreću, čvrsta i usidrena, onakva kakve su nekada koristili majstori Građevinskog kombinata.
U VISINAMA
A u visinama najstarijeg dijela nedelišćanske crkve, gotičkom svetištu za koje na župnim stranicama piše da je vjerojatno građeno oko 1460. godine, vrijeme je stalo i sjenke su se stopile s ornamentima. – Nikad nitko ovo nije dirnuo, restaurirao, pet stotina godina! Bilo je tek nekih manjih, novijih krpanja cementom u donjem dijelu, ali to je nebitno. Vide se i tragovi pomalo nasumičnog bojanja u razdoblju baroka koje je uslijedilo. Stoljećima se ovdje nakupljala prašina i smola od svijeća. Ali vratit ćemo ovoj predivnoj kustodiji prvobitni sjaj koji joj je udijelio neznani (kasno)gotički kamenorezbar. Čistimo je do kamena – pričao nam je gospodin Jerković.
Pojasnio nam je što je kustodija. Neki ju zovu i svetohraništem. Riječ je o vertikalnom, ukrasnom crkvenom elementu. U njenom su podnožju dvoja vratašca u kojima su se čuvale hostije, vino i drugi sakralni, obredni rekviziti. Preciznije bi bilo samo ormariće zvati svetohraništem, a ne cijelu kustodiju. Jer svetohraništa ima i na oltarima…
TEK ZRNCE
– Naravno da je teško reći kad je građena ova kustodija. Prema jednim izvorima potječe s kraja 15., a prema drugima iz prve polovice 16. stoljeća. Napravljena je od kamena pješčenjaka. S jedne je strane riječ o krhkom kamenu. A opet, ima svoju žilavost i teško bismo u nekom drugom materijalu radili ovakve filigranske detalje – kaže gospodin Jerković.
Riječ je o akademskom kiparu te restauratoru i konzervatoru savjetniku iz Gornjeg Kuršanca; sin Darko je također restaurator. Za konzervatorske i restauratorske radove angažirala ih je Župa Presvetog Trojstva Nedelišće. Ministarstvo kulture stoji iza svega, a uz trenutni priljev sredstava ovaj će zahvat trajati pet godina! No, jedno je sigurno – u gotičkom svetištu to je vrijeme tek zrnce pijeska u pustinji.
Crkveni izvori kažu kako je svetište građeno na mjestu prijašnje drvene crkve. U 17. stoljeću je dograđivano te je crkva dobila lađu i toranj u baroknom stilu. No, kustodija je ostala srce i duša ove crkve. Kad bude dovršena, kamen pješčenjak doći će do punog izražaja te će pola tisućljeća kasnije ponovo zabljesnuti u bijelom!
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3473