
Na sjevernoamerički kontinent otišao je sa samo 700 dolara u džepu. Danas posjeduje dva kamiona i specijalizirao je prijevoz specijalnih tereta. Podturenskom zetu u Novoj Škotskoj rodio se i sin Gabriel...
U avanturu života prije osam godina uputio se Radovan Šarić iz Ivanovca. Nakon što je, završivši školovanje za vozača u Tehničkoj školi Čakovec, neko vrijeme radio u varaždinskoj tvrtki te vozio kamione diljem Europe i europskim dijelom Ruske Federacije, odlučio se na nešto za što je trebalo hrabrosti.
– Sjedio sam u kafiću s prijateljem koji me povezao sa ženom koja
je radila u jednoj prijevozničkoj tvrtki. Jedno kanadsko poduzeće
tražilo je vozače. Trebao sam samo poslati životopis i vozačku
dozvolu. U roku od tek tjedan dana, sa samo 700 dolara u džepu,
sjeo sam na let za kanadsku provinciju Novu Škotsku i tamo je sve
počelo. Najprije sam pet godina radio za jednu prijevozničku
kompaniju, prevozeći različite terete njihovim kamionima. Uštedio
sam nešto novca i onda od te iste tvrtke otkupio svoj prvi kamion
marke Freigthliner Cascadia i počeo samostalni biznis.
Specijalizirao sam prijevoz takozvanih oversize loada, odnosno
specijalnih izvanrednih tereta što je i bolje plaćeno. Ove sam
godine kupio i drugi kamion Western Star te zaposlio vozača,
Filipinca, kaže nam uvodno Radovan koji je sjevernoamerički
kontinent već nebrojeno puta prešao uzduž i poprijeko, od
krajnjeg juga, odnosno Floride do takozvane posljednje granice
ili last frontier – sjevera Aljaske, gdje se trenutno
nalazi.

– Ponosni sam podturenski zet, smije se. Ivana je 2015. godine za
mnom došla u Kanadu. Tu, u Novoj Škotskoj, uslijedio je i
najljepši životni događaj. Godine 2020. dobili smo
sina Gabriela. Nije bilo lako, no kada se
rodio, odlučili smo da se njih dvoje privremeno vrate u
Međimurje, dok sam ja sam na godišnje odmore dolazio otprilike
svake tri godine. Nova Škotska je dosta izolirana pa planiram
preseljenje u Ontario gdje ima više mogućnosti i sadržaja,
pogotovo za obitelj. Potom se vraćaju supruga i sin, prema planu,
u svibnju iduće godine, čemu se jako veselim. Život ovdje inače
nije jeftin, pogotovo što se tiče stanovanja. Stanarine su
zadnjih godina narasle i za 50 posto, kaže Radovan.

Kakav je život kamiondžije koji vozi bespućima Sjeverne Amerike? Što se tiče sigurnosti, problema, napominje, nema:
– Bez imalo straha možete spavati u otključanom kamionu. Nitko
vam neće upasti, a ne morate, ako ne želite, zaključavati ni
poklopac rezervoara. Nitko vam neće istočiti naftu za razliku od
onog kako je primjerice u istočnoj Europi i Rusiji gdje je to,
nažalost, uobičajeno. Na cesti zna biti zabavno, pogotovo u
divljini. Uobičajena pojava su sobovi. Krdo stoji na cesti i neće
se maknuti koliko god ja trubio. Tvrdoglavi su. S ceste će otići
kada oni sami odluče. Viđao sam i medvjede, no oni ne šeću po
cesti toliko često. Najveći problem je hladnoća. Već sad su
temperature niže od minus 20 Celzijevih stupnjeva, a uskoro će se
spuštati i do minus 40. Kada sam vozio po pokrajini Manitoba,
zaradio sam i ozebline po rukama, ali su srećom prošle bez
posljedica. Čovjek se na sve privikne, ali na hladnoću ne baš
tako lako, kaže Radovan.

– S nestrpljenjem iščekujem povratak obitelji. Razdvojenost nije
laka, no zasad, o povratku u Hrvatsku ne razmišljam,
zaključuje.



* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3473