RADOVAN ŠARIĆ VOZI 'KRSTARICE' BESPUĆIMA SJEVERNE AMERIKE Kako sam ostvario kanadski san?

Privatna arhiva

Na sjevernoamerički kontinent otišao je sa samo 700 dolara u džepu. Danas posjeduje dva kamiona i specijalizirao je prijevoz specijalnih tereta. Podturenskom zetu u Novoj Škotskoj rodio se i sin Gabriel...

U avanturu života prije osam godina uputio se Radovan Šarić iz Ivanovca. Nakon što je, završivši školovanje za vozača u Tehničkoj školi Čakovec, neko vrijeme radio u varaždinskoj tvrtki te vozio kamione diljem Europe i europskim dijelom Ruske Federacije, odlučio se na nešto za što je trebalo hrabrosti.

– Sjedio sam u kafiću s prijateljem koji me povezao sa ženom koja je radila u jednoj prijevozničkoj tvrtki. Jedno kanadsko poduzeće tražilo je vozače. Trebao sam samo poslati životopis i vozačku dozvolu. U roku od tek tjedan dana, sa samo 700 dolara u džepu, sjeo sam na let za kanadsku provinciju Novu Škotsku i tamo je sve počelo. Najprije sam pet godina radio za jednu prijevozničku kompaniju, prevozeći različite terete njihovim kamionima. Uštedio sam nešto novca i onda od te iste tvrtke otkupio svoj prvi kamion marke Freigthliner Cascadia i počeo samostalni biznis. Specijalizirao sam prijevoz takozvanih oversize loada, odnosno specijalnih izvanrednih tereta što je i bolje plaćeno. Ove sam godine kupio i drugi kamion Western Star te zaposlio vozača, Filipinca, kaže nam uvodno Radovan koji je sjevernoamerički kontinent već nebrojeno puta prešao uzduž i poprijeko, od krajnjeg juga, odnosno Floride do takozvane posljednje granice ili last frontier – sjevera Aljaske, gdje se trenutno nalazi.

U međuvremenu se i oženio, s dugogodišnjom djevojkom Ivanom Šarić.

– Ponosni sam podturenski zet, smije se. Ivana je 2015. godine za mnom došla u Kanadu. Tu, u Novoj Škotskoj, uslijedio je i najljepši životni događaj. Godine 2020. dobili smo sina Gabriela. Nije bilo lako, no kada se rodio, odlučili smo da se njih dvoje privremeno vrate u Međimurje, dok sam ja sam na godišnje odmore dolazio otprilike svake tri godine. Nova Škotska je dosta izolirana pa planiram preseljenje u Ontario gdje ima više mogućnosti i sadržaja, pogotovo za obitelj. Potom se vraćaju supruga i sin, prema planu, u svibnju iduće godine, čemu se jako veselim. Život ovdje inače nije jeftin, pogotovo što se tiče stanovanja. Stanarine su zadnjih godina narasle i za 50 posto, kaže Radovan.

Život kamiondžije

Kakav je život kamiondžije koji vozi bespućima Sjeverne Amerike? Što se tiče sigurnosti, problema, napominje, nema:

– Bez imalo straha možete spavati u otključanom kamionu. Nitko vam neće upasti, a ne morate, ako ne želite, zaključavati ni poklopac rezervoara. Nitko vam neće istočiti naftu za razliku od onog kako je primjerice u istočnoj Europi i Rusiji gdje je to, nažalost, uobičajeno. Na cesti zna biti zabavno, pogotovo u divljini. Uobičajena pojava su sobovi. Krdo stoji na cesti i neće se maknuti koliko god ja trubio. Tvrdoglavi su. S ceste će otići kada oni sami odluče. Viđao sam i medvjede, no oni ne šeću po cesti toliko često. Najveći problem je hladnoća. Već sad su temperature niže od minus 20 Celzijevih stupnjeva, a uskoro će se spuštati i do minus 40. Kada sam vozio po pokrajini Manitoba, zaradio sam i ozebline po rukama, ali su srećom prošle bez posljedica. Čovjek se na sve privikne, ali na hladnoću ne baš tako lako, kaže Radovan.

Kada je riječ o prehrani, povremeno jede u restoranu, kada se nalazi na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. Zbog pandemije, u Kanadi restorani trenutno ne rade. Često i sam kuha u kamionu jer preferira domaću kuhinju. Dnevno šleperom prevali oko 1.000 kilometara, a najduža tura koju je vozio, 9.000 kilometara, bila je od istoka kontinenta, odnosno Nove Škotske do krajnjeg zapada Aljaske, odnosno obale Beringovog mora. Vrijeme najčešće krati slušanjem glazbe, i to ponajviše hrvatskih hitova, a najveća mu je radost kada mu supruga šalje fotografije malog Gabrijela.

– S nestrpljenjem iščekujem povratak obitelji. Razdvojenost nije laka, no zasad, o povratku u Hrvatsku ne razmišljam, zaključuje.