Uzgojiti kikiriki nije ništa komplicirano, samo traži dosta pažnje i strpljenja
Umirovljenik Ivan Drk iz Ivanovca slobodno vrijeme najradije provodi u vrtu. Cijeli je život proveo na cesti radeći kao profesionalni vozač pa mu godi boravak vani. Ponosan je na svoj urod i kaže kako još uvijek u plasteniku ima crvenih rajčica, kao i da je batat sadio kad još mnogi za njega nisu ni znali. No, osim uobičajenih sorti povrća i voća, Ivanu uspijeva za nas nesvakidašnja kultura – kikiriki.
– Sadim ga već dugo. I nije komplicirano jer – isto je kao i s krumpirom, jedino što zahtjeva je dosta pažnje. Treba biti strpljiv, obraditi sve kako treba. Pošto je bila suša, morao sam ga češće zalijevati. Od samo četiri mahune dobio sam oko 20 kilograma kikirikija u ljusci, ponosan je Ivan.
Iako ga jako voli, sam ga baš i ne može jesti.
– Teško je sa socijalnim zubima, govori nam kroz smijeh, ali sin Igor je ljubitelj kikirikija.
Osim raznog povrća, Ivan ima i dosta cvijeća.
– Moram se s nečim baviti i tako kratiti umirovljeničke dane, kaže naš sugovornik.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3472