S nedavnih natjecanja međimurski radioamateri vratili su se sa sedam zlatnih medalja!
Radioklub “Međimurje” neprekidno djeluje od 1946. godine i jedno je od najstarijih društava tehničke kulture u Hrvatskoj. Prostori su im u čakovečkim ‘barakama’ i okupljaju četrdesetak članova, od toga petnaestero djece koja se bave tehnikom održavanja veza, radiogoniometrijom, robotikom.
– Mi uspostavljamo veze s cijelim svijetom. Listamo po frekvencijama, slušamo druge radiostanice, stupamo u kontakt, kao i drugi s nama objašnjava predsjednik Radiokluba ‘Međimurje’ Lucijan Franin i ističe da ne postoji kutak na Zemlji s kojim nisu stupili u kontakt.
– Od Antarktika do Arktika, svakog pa i najmanjeg otoka. Uspostavili smo vezu čak i sa svemirom. Većina astronauta su radioamateri i imaju u svemiru svoje stanice, objašnjava Franin.
Otkriva da astronauti nerijetko šalju slike iz svemira koje se moraju dekodirati da bi se vidjele.
– Pošalju zvuk, a dobijete sliku. Razgovarao sam jednom prilikom s ruskim astronautom. Nije to klasičan razgovor, to je uglavnom pozdrav da se potvrdi veza koja se uspostavlja kada su astronauti iznad nas, što traje svega nekoliko minuta, kaže.
SIGURNA VEZA
Povijest komunikacije na daljinu počela je krajem 18. stoljeća. Tijekom tog vremena radioveze pokazale su kao čvrste i pouzdane.
– Tijekom nedavnih potresa uvjerili smo se koliko su radioveze otporne jer vezu možete uspostaviti i iz automobila, treba vam samo akumulator. Mi radioamateri imamo i svoj geostacionarni satelit preko kojeg možemo bilo kada uspostaviti vezu unutar Europe, od Brazila do Indije, objašnjava Franin.
Tome se posvetio Leonardo Horvatić (16) koji nerado skida slušalice s ušiju.
– Slušam i lovim signale drugih radiostanica. Znam i po par sati sjediti sa slušalicama na ušima, pa i u noći jer se onda otvara Amerika. Kad ulovim nekog radioamatera, razmijenimo oznake, bilježimo kakav je signal, kako se čujemo. Postoji sustav ocjenjivanja signala objašnjava Leonardo.
Na pitanje o čemu razgovaraju, kaže da to nisu klasični razgovori već da razmijene potrebne informacije, a tema su uvijek tehničke stvari.
– To vam je hobi u kojem se ljudi pomoću hobija razgovaraju o hobiju, pojednostavljuje odgovor.
SPOJ
Međimurski amateri aktivni su i u radiogoniometriji.
– To je sportsko-tehnička disciplina u kojoj se na određenom području traži određeni broj odašiljača. Sama tehnika takvog lociranja signala nastala je u ratu, naime njemački vojnici tražili su partizanske stanice. Radiogoniometrija se pojavila kao preteča radara. Ako stanica emitira, može se odrediti smjer iz kojeg emitira, objašnjava Vladimir Vinko, trener koji je jako ponosan na svoju ekipu mladih radiogoniometraša.
Nedavno su bili na natjecanju u Bugarskoj, na Svjetskom prvenstvu za djecu i Europskom projektu za kadete kao i na natjecanju u Zagrebu i Ozlju s kojih su se vratili sa sedam zlatnih i srebrnom medaljom, te dva prva mjesta ekipno.
Kad se prije gotovo dvije godine Sara Dunjko (15) susrela s radiogoniometrijom na kampu, znala je da je to aktivnost za nju.
– Super mi je jer učim snalažljivost u prostoru, čitati karte. Pritom vidim nešto novo, boravim u prirodi, otkriva ljepote svog hobija.
Radioklub ‘Međimurje’ ima sekciju u Murskom Središću koja se bavi STEM područjem, informatikom i robotikom, koju vodi Jelena Tuksar.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3472