'Ne miješam u politiku jer se politika mjeri u mandatima, a umjetnost u stoljećima', smatra mladi kipar Nikola Vudrag
Jedna od pojava koja je u posljednje vrijeme zabavljala hrvatsku
javnost bio je i serijal ‘skulpture’. Sve je počelo sa skulpturom
redovnika koja je optužena da prikazuje Čehoka, nastavilo se
skulpturom Toše Proeskog koji je mnoge
više podsjećao na Duška Lokina, a zatim se otvorila i
tema Tuđmanovih skulptura koje diljem zemlje rijetko
liče na prvog hrvatskog predsjednika.
Stoga je pomalo neobična vijest da je jedan hrvatski grad, Mursko
Središće, upravo dobio bistu Tuđmana koji sliči na stvarnu
povijesnu ličnost do zadnjeg detalja. Još je zanimljivi detalj da
bista predstavlja konceptualnu umjetnost utoliko što je izlivena
od metaka. Odlučili smo popričati s kiparom, Nikolom
Vudragom, koji nam je sam objasnio o kakvom se točno
konceptu radi.
‘Nema smisla da u knjizi iz povijesti imamo Murtićevu
sliku ‘dr. Franjo Tuđman’
“Prvo se radi o činjenici da skulptura sliči na sebe, što je već
dovoljan šok za razne varijacije na temu prvog hrvatskog
predsjednika. Danas gdje je upravo Dr. Franjo Tuđman najdraža
tema umjetničke spomeničke kritike trebalo je razlučiti pomodno
od vječnog. Umjetničku slobodu od spomeničkog standarda”, kaže
Vudrag.
Pojasnio je da umjetnici koji imaju svoj likovni stil često
nameću svoje viđenje neke povijesne ličnosti, do bi one u
svojstvu spomenika zapravo trebale ličiti na sebe.
“Nema smisla da u knjizi iz povijesti imamo Murtićevu sliku ‘dr.
Franjo Tuđman’. Umjetnost prelazi jezične barijere i fizička
materija je važnija od samog natpisa, tako da svi mogu prepoznati
o kome se radi. Drugo je kada se radi za galerije pa je to art,
no ovo je povijesna počasnica čovjeku koji bi trebao izgledati
dostojanstveno”, smatra.
Objašnjava i kako danas prevladava stav da bi spomenici trebali
biti modernistički i konceptualni, no taj koncept ne mora biti
odmah vidljiv na klasičnoj skulpturi.
‘Umjetnik uzima nešto negativno i pretvara to u
pozitivno’
“Odlučili smo se na čahure koje smo dobili iz hrvatskih vojnih
institucija. Poanta je da je Tuđman u žiži rata sklopio
konstrukciju da napravi Hrvatsku državu. Državu smo dobili na
krvi i metcima, na žalost, što je jako negativna konotacija.
Umjetnik mora uzeti nešto negativno i od toga učiniti nešto
pozitivno, zato je od metaka odlivena bista”, pojašnjava kipar.
Dodaje i kako su se u prijašnjim ratovima, kada je vladala
nestašica materijala, od ljudi uzimali razni predmeti poput žlica
i predmeta od mesinga, a nacisti su ljudima uzimali čak i zlato i
metke. Ovo je, kaže, umjetnička priča koja preokreće ovaj proces.
Kip je odliven u ljevaonici umjetnina ALU, a rad s metcima nije
prošao bez anegdote.
“Jedan metak je čak puknuo u peći u ljevaonici i radnik se počeo
buniti: ‘Neću ti ja za tu plaću još poginuti od metaka”, kroz
smijeh se prisjeća Vudrag.
“Koncept i izvedba su usklađeni, u formi, i u materiji, skulptura
je “istinita”. Postoji subjektivna istina, to je ono kako ljudi
nekoga vide, je li negativan ili pozitivan. Ovo je potpuno
neutralna priča, Tuđman sliči na sebe u fizionomiji, i koncept je
od metaka da bi se napravila nova država. To onda predstavlja
objektivnu istinu bez obzira na nečiju subjektivnu istinu”, kaže.
Tuđman je već bio prešaran
Kad smo ga nazvali upravo se vraćao iz Murskog Središća gdje je
išao sanirati štetu koju je netko već napravio na bisti. Naime,
netko je spomenik prešarao.
“To je nečija tuđa subjektivna istina. Ja sam došao odmah ujutro
to maknuti. To su ljudi koji se dolaze na kriva vrata žaliti, i
to je totalno očekivano za Tuđmana. Žalosno je da netko tko to
pošara kupi sprej za 20 kuna i napravi štetu svojim sugrađanima
jer oni moraju plaćati tu restauraciju”, kaže Vudrag.
Njemu se osobno mjesto u kojem je postavio kip, Mursko Središće,
skulpturalno općenito sviđa jer “ne secira povijest”.
“Mursko Središće najsjevernije je hrvatsko mjesto, i ima fenomen
skulpturalne plastike zadnjeg stoljeća u krugu 500 metara. Imate
prvi i drugi svjetski rat, sad i Tuđmanovu bistu, Despotovog
rudara, i nekoliko apstraktnih skulptura u krugu 5 minuta šetnje,
što je rijedak i hvalevrijedan fenomen držanja do povijesti i ne
seciranja iste. Dok znanost definira našu budućnost, umjetnost je
tu da piše povijest i čuva tradiciju za nove generacije”,
zaključuje.