Može li subotnje popodne provedeno u karlovačkoj Crkvi Presvetog Trojstva sa samostanom postati nezaboravno?
O da, svjedoče tome članovi Zavičajnog društva Međimuraca Pinklec
i njihovi gosti iz KUD-ova Sv. Ana Vučjak i Rečica.
Zbog pandemije znatno reduciran projekt Pinklecov vremeplov sveo
se na povijesni dio, bez natjecanja u kuhanju bograča, bez
dolaska dva kuda iz Međimurja, dragih partnera iz Selnice i
Murskog Središća, ali je, virusima u inat, povijesni bio onaj
pravi. Saznali smo puno o samostanu sagrađenom 1768. godine i to
sa svrhom gimnazije. U samostanskom je Muzeju posebna soba za
školstvo s naglaskom na školovanju na hrvatskom jeziku, što se
nije sviđalo Beču tadašnje Austro-Ugarske. A sve je 1579 . g.
krenulo kao gradnja prve zgrade budućeg Karlovca, odnosno
Zvijezde, skladište baruta i kule osmatračnice, sve u obrani od
Osmanlija.
Zapisi o školstvu samo su dio franjevačkog arhiva. I dan danas
gvardijan ima dužnost pisati u spomenicu sva zbivanja, pa će,
vjerovali ili ne, pod datumom, 13.11.2021. u spomenicu ući i
karlovački Međimurci ili međimurski Karlovčani, te će to biti
upisano rukom fra Krunoslava Alberta. A spomenica, u stvari
arhiv, vodi se redovito od 1657.g kada su franjevcu “uvedeni u
Karlovac”. O izloženim moćima, tj relikvijama, praćenima
kanonskim pločama o autentičnosti, misnicama, kalupu za pečenje
hostija, o oltarnim slikama, riznici liturgijskih predmeta, o
preslikama zanimljivih dokumenata, eksponatima u sobi s barjacima
nekih od 17 udruga, cehova i bratovština (koje su pomagale
franjevce)… reći ćemo samo impresivno, vrijedno, za pogledati!
A što se nemjerljivog doprinosa franjevaca kao prosvjetara tiče
vidjeli smo gimnazijske udžbenike i druga učila na kojima su
podučavali učenike, stare i po 250 godina i to u prostorijama u
kojoj je bila gimnazija, u nekadašnjim učionicama. Jer današnja
je Gimnazija Karlovac izravni slijednik samostanskog Liceja.
Štoviše franjevački su profesori predavali nekoliko godina i na
Rakovcu, kamo se odselila Gimnazija i potom postala svjetovna
ustanova, kao i ostalo školstvo onoga doba. Perjanice Gimnazije,
sve je dokumentirano, Ljudevit Gaj i Juraj Dobrila, bili su “mali
fakini” . Dobrila iz Istre, Gaj iz Krapine, kao učenici iz
siromašnih obitelji, imali su smještaj u Samostanu.
Ali nije im bilo lako držati se kućnog reda, iskradali bi se oni
preko noći van i kako kaže gvardijan “družili se s curičkama, ali
da vidimo što su sve postigli za našu domovinu i za naš jezik”.
Novčano je teško procjenjivo koji bi artefakt bio najvrjedniji,
ali gvardijanu Albertu osobno je najvrjednija maska blaženoga
Alojzija Stepinca. Samo su tri maske izrađene. “Bog je htio da je
Mila Wod (imenom Ludmile Wodsedalek) zajedno s časnom sestrom
koja je njegovala Stepinca u zatočeništvu, bila uz njegovu smrtnu
postelju. Ona je brže bolje sačinila od gipsa kalup Stepinčevog
lica i izlila tri izljeva. Jedno je lice, tj. maska u Krašiću,
druga u riznici Zagrebačke katedrale, a treća je kod nas fratara.
Na skrovitom je mjestu, ali posjetitelji koji ju žele naći uz
malo će je istraživanja i pronaći”., rekao je fra Albert.
Nemjerljivu vrijednost u stvari ima samostanska knjižnica, koja
je dio klauzure, što znači da nije dostupna javnosti, a sadrži
10.000 naslova od 2.760 autora, a među njima je 850 rijetkih
knjiga, štoviše pet inkunabula, najstarija od njih tiskana je
1.476. godine.
Tu je i 15 rukom pisanih spisa, te 27 vrijednih kodeksa, knjižnih
omota od drugih vrijednih knjiga, koji su tako postali vrjedniji
od samih knjiga. Nakon razgledavanja i druženja, koje je, iako
pod maskama i drugih protuepidemijskih mjera, potrajao 2,5 sati,
fra Albert je rekao da je za nas u Muzeju odradio “pet smjena”,
zbog neobično dobre atmosfere, ali kako je rekao i zbog “misije
Pinkleca da povezuju Čakovec i Karlovac. “Ista smo zajednica
franjevci i u Karlovcu i u Čakovcu, zajednički nas poglavar
rotira, te je fra Albert kao đakon i još osam mjeseci potom kao
svećenik djelovao u Čakovcu, ali tu i tamo djelovali su i
Tomislav Tomiš, Tomo Rumenjak, Bogdan Cvetković, Marino i Josip
Župan”, rekao je.
Zna on da se Karlovac ima čime podičiti u smislu franjevačkog
poslanja, ali smatra da su se “čakovečki franjevci možda bolje
dovinuli do širenja svojih vrijednosti prema javnosti”. “To ne
znači da nećemo i mi”, rekao je i za kraj pokazao suvenire,
lijepe, šarmantne, dostojne baštine koju predstavljaju, među
kojima ima i čajeva iz vlastitog uzgoja, a da bi saznali čemu
služe, dragi čitatelji, morat ćete sami obići Muzej. Ulaznice
nisu skupe, a Samostanu je svaki novčić važan u ovim uvjetima
obnove od potresa, kada je crkva pod skelama. Ali daleko od toga
da je to najveća nevolja Samostana i Crkve Presvetog Trojstva. U
Domovinskom su ratu na toranj s Turnja padale granate, a kad bi
franjevce tko pitao nakon granatiranja kako su, odgovor je bio
“dobro, ništa, dobro”, jer bi da se proširila priča da su
neprijateljske granate pogađale određene ciljeve, to ujedno bila
informacija napadaču za tražene koordinate, možda i korekciju
vatre.
Zato je odgovor i u najtežim trenucima uvijek bio “dobro, ništa,
dobro”. A pet je granata tada bio izravan pogodak na Crkvu. No,
najveće je zlo bilo davno, u požaru je izgorjela prvotna crkva,
puno je zanimljivosti o svemu, ljekarni i ranarništvu, spremanju
hrane, a malo je prostora za sve ispričati. Evo samo pitanja za
kraj: Znate li da svi franjevci na svom pojasu imaju tri čvora?
Zašto? Evo i odgovora. Oni simboliziraju njihove zavjete:
čistoću, siromaštvo i poslušnost – kažu Pinkleci.