ČAKOVČANIN IVAN PETRIŠ (93) ‘I kremenatleca treba jesti, i jajce, ali ne svaki dan!’

Ovaj vitalni 93-godišnjak, neumorni kroničar povijesti našega grada imao je čast, kao najstariji živući učenik ETŠ-a, otvoriti izložbu posvećenu prvom stoljeću ove škole. Sjećanja su sama krenula, a s njima i recepti za dugovječnost...

Ivan Petriš jedan je od najstarijih Čakovčana, a u svojoj je 94. godini još uvijek neumorni kroničar povijesti našega grada, osobito one sportske.

Njegove su mu zavidne godine priskrbile i titulu najstarijeg živućeg učenika Ekonomske trgovačke škole Čakovec, te mu je u četvrtak pripala i posebna čast otvoriti vrijednu izložbu ‘Stoljeće Ekonomske i trgovačke škole’ postavljenu u prizemlju zgrade Scheier, kojoj je i sam doprinio predmetima iz svoje bogate arhivske zbirke.

Gospodin Petriš tom se prigodom prisjetio teških okolnosti koje su obilježile njegovo srednjoškolsko obrazovanje.

– Školu sam upisao 1943. godine, u vrijeme mađarske okupacije Međimurja, pa je nama Hrvatima bilo jako teško jer smo morali učiti mađarski jezik. Ništa lakše nije bilo niti nakon 1945. godine, jer u školi nismo imali niti jednu knjigu. Sve što bi nam profesori tumačili pisali smo u bilježnice i to kod kuće učili, kazao je, dodavši da, usprkos svemu, iz tog razdoblja nosi i lijepa sjećanja.

Škola je u to vrijeme, pojasnio je, bila smještena u starom gradu Zrinskih, današnjem Muzeju Međimurja Čakovec, a na pitanje kakav je bio učenik, iskreno odgovara:

– Nisam bio odličan, moram to priznati! Bio sam dobar, maksimalno vrlo dobar, ali već sam se u ono vrijeme počeo baviti sportom. Igrao sam odbojku u doba kad je Čakovec slovio kao grad odbojke i u tom sam sportu ostao punih pedeset godina. I danas bih svima preporučio da se svako jutro pred otvorenim prozorom najprije razgibaju i onda će dobro živjeti, poruka je ovog dugovječnog Čakovčanina.

Ima li, uz redovnu tjelovježbu, još pokoji savjet za dug život? Naravno, ključ je u zdravoj prehrani.

– Jedem sve, ali do određene granice, to je osnovno. Morate i kremenatleca jesti, i jajce, ali ne svaki dan! Ne piti – osim ponekad nešto malo za zdravlje, i ne pušiti – nikad u životu nisam pušio, osim tih godina u školi kad smo kao đaci bežali na odmoru pušiti. Kaj bute, bili smo fakini! Ali, kad sam završio školu i počeo malo čitati, bilo je – Ivo, nema više pušenja, govori kako se u ranoj mladosti u potpunosti okrenuo zdravome životu.

Zdravlje mu je i danas na prvome mjestu – i protiv COVID-a se dva puta cijepio i bude li potrebe, kaže, još će se dva puta!