Jerko Pokrivač po struci je tokar i radi u jednoj tvrtki u Brezju. Uz to, sa suprugom se brine o dvije krave, junici i dvije telice, za koje sami uzgajaju hranu, a drže i pčele. U ovakvim kriznim vremenima, pojašnjava, važno je biti neovisan i moći sam proizvesti svoju hranu
Jerka Pokrivača iz Dragoslavec Sela zatekli smo kako na svom imanju iz traktorske prikolice istovaruje netom ubrani kukuruz. Pas Đoni budno je pazio što gazda radi, a gospodin Pokrivač kazao nam je da će angažirati mlade za radnu akciju kako bi kukuruz pospremili u kukuružnjak. Kukuruz izgleda sjajno, klipovi su zdravi i presijavaju se zlaćano-žuto.
– Supruga Gabrijela i ja imamo dvije krave,
junicu i dvije telice. Hranimo ih, naravno, sijenom i otavom
(drugi otkos). Kukuruz je za dodatak ishrani, od njega s
tritikalom i posejama napravimo smjesu. Sve to raste na našim
zemljama, na nekih pet hektara površine. Znali smo imati i tikve
za ulje, ali ove godine ne. No, posijali smo zato nešto hajdine,
bit će domaće kaše – pojasnio nam je kako koristi zemlju na
svom poljoprivrednom gospodarstvu.
UZ POSAO
Sve to gospodin Pokrivač radi prije i poslije redovnog posla; sve se može! Po struci je tokar i vozač, a danas radi u jednoj tvrtki u Brezju. Pojasnio nam je što ga motivira na toliki trud, jer danas su krave na imanju prava rijetkost.
– Nikad ne znaš što će se dogoditi. Ružna su vremena i ide na gore, predviđanja se obistinjuju. Evo, i koronu možemo gledati u tom svjetlu. Svi su se odrekli Boga pa tako i naša država i cijela Europa. U vremenima kriza ne smiješ biti ovisan o nekome. Nije dobro ako sve moraš kupiti. Važno je imati svoje, primjerice, mlijeko i meso. Cijela naša država je na svojoj koži osjetila kako u krizi sve moraš proizvesti sam, iskoristiti svaki komadić zemlje. Dolaze teška vremena, sami smo si to napravili. Veliki diktiraju kako ćemo živjeti da bi nas mogli kontrolirati – kaže gospodin Pokrivač.
Krene li po zlu, na imanju uvijek ima domaćeg mlijeka, sira, vrhnja i maslaca. Mnogo to znači, a mlijeka ima i za prodaju na kućnom pragu. Za dodatni prihod može se prodati i junica, a na pet hektara uvijek će nešto niknuti.
Gospodin Pokrivač ima i pčele, 55 košnica. Nažalost, baš u skladu s vremenima, prinos je katastrofalan.
– Inače imamo med i za sebe i za prodaju. No, lani je prinos meda bio prepolovljen. A ovogodišnji prinos, tako nešto ne pamte ni 82-godišnjaci. Bagrem je pomrznuo, počistili smo tek nešto cvjetnoga meda – priča nam.
NASLIJEĐE
Naime, jabuka ne pa pada daleko od stabla. Rodom je iz obližnjeg
Vučetinca, otac mu je pčelar Stjepan Pokrivač. U
Dragoslavec Selo je došao ‘za zeta na Pilajov grunt’. Suprugini
roditelji danas su pokojni, a Jerko Pokrivač kaže nam da su i oni
prije njih držali krave.
Stoga, kako su preuzimali imanje, nisu htjeli sve uništiti. Trudili su se nastaviti sa zemljoradnjom i stočarstvom koliko god stignu uz ostale obveze.
Složit će se s ovim načelom zasigurno i njegov šogor, to jest suprugin brat Mirko Pilaj, novi župnik u Svetoj Mariji. I on je odrastao na Pilajovom gruntu gdje su mu usađene osnovne životne vrijednosti i rado dolazi Pokrivačima u posjet, na rodnu i obrađivanu grudu!
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3471