U sklopu Erasmus projekta Ready, Steady Change! učitelji OŠ Ivanovec Ivana Gradečak, Monika Vrtarić-Vuk, Bruno Kovačić i Nina Magdalenić-Veselko boravili su krajem listopada u Portugalu, točnije na Madeiri
S obzirom na pauzu između letova aviona, prvi je dan u Portugalu
iskorišten za istraživanje Lisabona i uživanje u njegovim
čarima.
Prema preporukama, Lisabon smo upoznali preko lokalnog
volonterskog vodiča kojeg možete prepoznati po žutoj torbi. To
nas se jutro skupila nekolicina turista iz različitih krajeva
Europe te smo, nakon kratkog međusobnog upoznavanja, krenuli u
obilazak Lisabona pješice. Odmah nam je rečeno da nećemo obići
najčešće i najpoznatije znamenitosti, nego grad s kojim nas oni
žele upoznati i kakvim ga oni vide. Obilazak je trajao više od
tri sata koja su proletjela u trenu, a saznali smo mnogo o
povijesti grada.
Portugalci su izuzetno srdačan, opušten, tolerantan, druželjubiv,
ležeran i neopterećen narod pa se novopridošli građani i turisti
odmah osjećaju kao kod kuće. Nisu ljubitelji diktature i
pretjerane represije te će vas samo dobronamjerno opomenuti
ukoliko se ne pridržavate mjera i pravila. Uglavnom je prometna
kultura razvijena. Kao pješaku će vam redovito stati iako možda
vama nije zeleno ili prelazite cestu na neobilježenom prijelazu.
Nisu opterećeni pravilima, ali ih poštuju.
Ujedno, nisu previše opterećeni ni vremenom. Radno je vrijeme
većine trgovina, restorana i javnih službi iza 9 h. Navečer se
izlazi u restorane i barove kako bi se družilo do ranih jutarnjih
sati. Ulice su ujutro uglavnom prazne, a prema večeri sve oživi.
Znaju se veseliti, možete ih vidjeti kako spontano počnu plesati
na glazbu iz automobila, stanova kraj kojih prolaze… Na ulicama
se može susresti mnogo uličnih svirača i zabavljača, a čuju se i
karaoke iz barova. Posebno se u tome ističe Pink street, kvart
prepun restorančića i barova, klubova s vrlo raznolikom glazbom i
ozračjem pa svatko može naći nešto za sebe. Nisu skloni sukobima
i poštuju druge, ali glasno govore i gestikuliraju rukama.
Osjećat ćete se sigurno, prihvaćeno i dobrodošlo.
Nakon pješačenja i ručka, razgledali smo širi dio grada vozeći se
u tuk tuku. Iako smo već lagano osjećali umor, nismo izostavili
posjetiti pink street. U taj jedan dan napunili smo baterije i
bili spremni vratiti se kući, no avantura tek tada počinje.
Sljedeći dan letimo za Funchal, glavni grad Madeire te odlazimo u
hotel udaljen sat vremena vožnje, blizu škole partnera u Calheti.
Hotel naziva Jardim de Atlantico zaista je ono što u svom nazivu
znači, vrt Atlantika. Kako se nalazi na nadmorskoj visini od
preko 400 m, pruža se pogled na Atlantski ocean, litice i
zelenilo oko njega.
Naziv otoka Madeira na portugalskom znači drvo, a to je ime otoku
dano upravo zbog šume Laurisilva koja dominira cijelim središtem
otoka. Cvijeće raste posvuda, kao i banane te mnoštvo različitog
voća. Najviši vrhovi Madeire najčešće su u oblaku, a često se
događalo da se u pet minuta izmijene sva četiri godišnja doba. U
razgledavanju otoka obišli smo Calhetu te u mjestu tradicionalni
obiteljski obrt koji iz šećerne trske proizvodi ponchu, med. rum.
Posjetili smo i školu te muzej suvremene umjetnosti gdje je
najveći dojam ipak ostavio pogled s krova muzeja na samom rubu
litice. Sljedeće smo dane malo planinarili. Otkrili su nam
stazice uz njihove petsto godina stare vodene kanale kojima voda
stiže do naselja uz obalu. Područje je prepuno slapova i niskog,
gustog raslinja oku ugodne zelene boje. Opustili smo se udišući
svjež zrak.
Posljednja planirana aktivnost bio je posjet gradu Funchalu,
rodnom gradu C. Ronalda. Grad nas je oduševio svojom
arhitekturom, poviješću i zelenilom toliko da smo se vratili i
sljedeći dan. Uživali smo u živopisnom popodnevu grada šećući
ulicama i rivom.
Kako su dani topli, temperature su dosezale gotovo ljetnih 30° C,
iskoristili smo priliku te se posljednjeg dana boravka, zajedno s
kolegama iz Turske, okupali u prirodnim bazenima u mjestu Porto
Moniz. Istraživali smo zapadnu stranu otoka uz našeg
susretljivog, otvorenog i pričljivog vozača taxija, ujedno i
vodiča. Na kraju treba spomenuti i hranu. Vrlo je ukusna, a
bazira se na mediteranskoj pripremi, s puno plodova mora i voća.
Putovanje nas je opustilo i obogatilo. Nadamo se vratiti prvom
prilikom. Kako je tema projekta mentalno zdravlje, ovim
putovanjem su ciljevi projekta ostvareni.