Ako se usvoje prijedlozi za izmjene Zakona, polovica svih vozača neće smjeti sjesti za upravljač
Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
sigurnosti prometa na cestama, po kojem bi se obiteljskim
liječnicima nametnula obaveza da pacijentima koji zbog svog
zdravstvenog stanja ili lijekova koje uzimaju, izdaju zabrane o
privremenom upravljanju vozilom, te da o tome odmah obavijeste
policiju, izazvao je pravu pobunu obiteljskih liječnika.
Na prijedlog izmjena oštro su reagirali iz Koordinacije hrvatske
obiteljske medicine (KoHOM), a jednako je oštar i predsjednik
Podružnice KoHOM-a za Međimurje, specijalist obiteljske medicine
u Prelogu Zrinko Karlović.
– I dosadašnji je zakon donekle regulirao to područje, ali nije
bio toliko drastičan kao ovaj prijedlog izmjena. Po važećem
zakonu mi bismo pacijenta – kod kojeg bismo utvrdili bitnu
promjenu zdravstvenog stanja – slali Medicini rada gdje bi se
utvrdilo treba li pacijentu oduzeti vozačku dozvolu. Prema novom
prijedlogu, u istom trenutku čim pacijentu damo neki lijek koji
sadržava djelatnu tvar koja, na primjer, opušta mišiće ili
uspavljuje, automatski bismo morali upisati u sustav i ako je
došao svojim automobilom od nas, natrag više ne bi smio voziti.
Dovodi nas se u situaciju da obiteljski liječnici procjenjuju
pacijentovu vozačku sposobnost, iako je za to u Hrvatskoj
ovlaštena jedino Medicina rada.
Dodatni je problem što ne postoji popis stanja koja moramo
prijavljivati, jer, da banaliziramo, i upala uha je promjena
stanja. Tako je praktički svatko tko ulazi u naše ambulante u
riziku da se svojim vozilom više neće moći vratiti kući, jer će
ga na osnovu našeg upisa ‘promjene stanja’ policajac zaustaviti
na ulici i isključiti ga iz prometa. Struka je dala svoje
primjedbe, ali na temelju dosadašnjih iskustava, sumnjam da će
naše primjedbe biti prihvaćene, iako se još pokušavamo izboriti
da se uvaže, kaže doktor Karlović.
A GDJE JE RAZUM?
* Je li većina obiteljskih liječnika protiv ovog
prijedloga?
– Ja još nisam čuo niti jednog koji bi podržavao ovo. Dovodimo se
u nemoguću situaciju. Mi ni ne znamo tko ima, a tko nema vozačku
dozvolu i teorijski svaka šteta koja je napravljena u prometu
može doći na naplatu liječniku koji nije ni znao da je čovjek
vozač, niti mi to trebamo znati. Bojim se što će biti od svega
ovoga. Ako ćemo se striktno pridržavati predloženih izmjena,
dovest ćemo se u situaciju da polovica vozača, naših pacijenata,
više neće smjeti sjesti za upravljač, ugrozit ćemo nečiju
egzistenciju, na kraju krajeva dovesti do kolapsa javni prijevoz.
Jer što je to promjena stanja koja zahtijeva prijavu? Zapravo
sve: i najmanja promjena tlaka, porast ili pad šećera, nesanica,
astma, reumatske bolesti, strano tijelo u oku… Liječnik će, da
bi skinuo sa sebe odgovornost, sve to morati prijavljivati.
Posebna je priča što će ovakva pravila narušiti toliko potrebno
povjerenje između liječnika i pacijenata, a također se postavlja
i pitanje čuvanja liječničke tajne, jednom kad mi u sustav
prijavimo promjenu stanja, tko zna tko će sve s tim podacima
raspolagati.
Dodatno nas ljuti činjenica da će zbog mogućnosti da im se
uskrati mogućnost upravljanja vozilom zbog ponekad benignih
razloga, pacijenti ustručavati doći svojem liječniku, ali i
činjenica da je obveza izdavanja upozorenja propisana samo za
izabrane liječnike. To će dovesti do toga da će se oni koji si to
mogu priuštiti, sve više odlučivati za liječenje kod privatnih
liječnika koje predmetna odredba ne obvezuje. Na taj će način u
svakom trenutku moći izbjeći izricanje upozorenja, dok će oni
manje imućni, u strahu da ne ostanu bez vozačke dozvole,
izbjegavati odlazak liječniku i tako sebi ugroziti zdravlje,
zaključio je doktor Zrinko Karlović, uz nadu da će kod
predlagatelja izmjena i zakonodavca ipak na kraju prevladati
razum.
KRIV I ONDA KADA TO NISI
Dva primjera, upravo međimurskih liječnika, zorno pokazuju pred
kakvim su izazovima liječnici obiteljske medicine. Poznat je
slučaj naleta vozača BMW-a iz Čakovca na naplatnim kućicama Sveta
Helena u ljeto 2019. godine, zbog kojeg je na kraju bila kažnjena
i njegova liječnica, iako se vozač liječio u jednoj zagrebačkoj
bolnici.
Iz bolnice je izašao dva dana prije nesreće, a da njegova
liječnica nije bila obaviještena o njegovom otpustu, niti ga je
itko iz bolnice prijavio. Na kraju je ona morala platiti kaznu od
5.000 kuna.
Drugi je slučaj liječnice koja se suočila s odštetnim zahtjevom
osiguravateljske kuće u iznosu od više stotina tisuća kuna zbog
pacijenta koji je bio nesposoban za vožnju do te mjere da
liječnica nije mogla niti pretpostaviti da on upravlja vozilom.
Pitanje je mogu li liječnici biti odgovorni ako pacijent upravlja
vozilom?
U nekim europskim zemljama ovo pitanje rješavaju vrlo učinkovito:
odgovornost je na vozaču! Dakle, ne trebamo čak ni izmišljati
toplu vodu, jer su je, primjerice, Britanci, već ‘izmislili’.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj
3471