Žganica liječi i iz nutra i iz vana
Žganica nije samo piće. Ona je lijek, aperitiv, prijatelj u
tužnim i lošim trenutcima, ali često i neprijatelj te krivac za
razne probleme. Žganica ili u hrvatskom
standardnom jeziku rakija, je piće koje se peče od raznog voće, a
naši stariji pravi su maheri u tom poslu.
Svaki djelić pečenja žganice izuzetno je bitan kako bi bila fina
pitka te kako ne bi žgala po grlu. Naziv za ovo popularno piće
smo preuzeli iz praslavenskog jezika od glagola žegti
koji je kasnije u staroslavenskom glasio žešti što je
značilo, a znači i danas peči nešto na vatri. Dakle, u Međimurju
bi pravilno bilo reći da se žganica žge. Za žganicu svi moji
sugovornici kažu da je ljekovita.
– Žganica liječi i iz nutra i iz vana. Bilo da imate nekakvu
vanjsku ozljedu, žganicu morete zlejati na krpu i zamotati ranu.
Dok vam je nekaj natečeno, sam denite žganicu na to mesto, a
morete si ju i malo gotnoti kaj vam prije prejde. Isto tak i ako
ste prehlađeni ili imate gripu, u štamperlin malo žganice,
spijete na dušak i tak dva, tri put kroz dan. Sve prolazi od
žganice, kažu moji znalci. U prijašnja su vremena čak i teži
porodi se odvijali uz davanje žganice rodiljama kako bi im se
olakšala bol, pa ako ste se pitali odakle uzrečica pijan
kao majka, sada znate.
Žganica, osim što je bila narodni lijek, sedativ u nekim
trenutcima, bila je i obavezni sudionik slavlja i veselja. Sa
žganicom se nazdravljalo, i za dobro i za loše, a pratila je i
rođenja djece, svadbe, ali i smrti naših najmilijih. A čime ćete
se bolje ugrijati u ova zimska vremena nego žganicom.