S dolaskom hladnijih dana, počinjemo oblačiti deblju, topliju odjeću. Štrampe su od davnina jedan od osnovnih odjevnih predmeta koji nas grije
Štrampe, štrample ili štramplje, ovisi u kojem dijelu
Međimurja se nađete, debele su čarape s nogavicama do struka.
Nosile su ih naše mamice, bake, nose ih danas djeca, a vidimo ih
i ispod narodnih nošnji. Ne, ne govorimo ovdje o modernim
najlonkama bez ili s uzorcima, već o pravim debelim vunenim
čarapama koje su najčešće bile crne ili bijele boje. Sama riječ
štrampe došla je iz njemačkog jezika (Strampelhöschen), dok nam
je odjevni predmet vjerojatno doputovao iz Turske. Uz štrampe,
svakodnevno koristimo i štomfe. Deblje zimi, tanje u proljeće, a
ljeti nam je najljepše bez njih. Štomfe su se u kajkavštinu
prilagodile iz njemačke riječi strumpf. koje u standardom
hrvatskom govoru nazivamo čarape, a one su nam stigle iz turskog
jezika (tur. çorap). Veza s štomfama i štrampama ide i do
štrupantljini ili držača čarapa. Nekad su žene nosile čarape koje
su se vezale vezicom pri vrhu, a tu vezicu naši stari danas zovu
štrupantljin. Moderni oblici nekadašnjih štrupantljini su
današnje podvezice koje najčešće viđamo u svadbenom običaju
skidanja podvezice. Ovaj običaj seže čak do srednjovjekovne ideje
da se konzumacija braka mora nečime dokazati. Gosti svadbe bi u
to vrijeme otpratili mladence do spavaće sobe i čekali pred
vratima da mladoženja izađe s podvezicom podignutom u zrak u znak
konzumacije braka. Zato žene, štrampe i štomfe z štrupantljini na
noge, koja k možo, a koja v potragu za možom v ovim hladnijim
danima.