- Znala sam isplesti i po četiri cekera na dan, brzo je to išlo. To mi je bila služba, pogotovo zimi kada nije bilo posla na polju, kaže Nada Jančec
Još kao djevojka Nada Jančec iz Domašinca džeparac je zarađivala izradom tradicionalnih cekera. Plelo se od jutra do mraka.
– Znala sam isplesti i po četiri cekera na dan, brzo je to išlo. To mi je bila služba, pogotovo zimi kada nije bilo posla na polju, kaže Nada koja je cekere počela plesti gledajući stariju sestru Jelenu.
Otac Antun bio je zadužen za ljuštenje i pripremu komušine za pletenje.
– Pletenje cekera je vještina koja se brzo uči. Prvo se plete dno, a onda ostatak, gledale smo jedna drugu i učile. Počela sam s 15 godina, govori danas 70 – godišnjakinja.
KRV
Nije bilo lako, pa priča da su ih nerijetko boljeli prsti, katkad i krvavi od pletenja.
– I tome se doskočilo. Mogli su se u to vrijeme u apoteci kupiti gumeni nastavci koji su se stavili na prste i tako štitili, objašnjava.
Vrijedne ruke ondašnjih žena isplele su na stotine cekera. Nosile su ih u zadružni dom u Gardinovec gdje je bio otkup. Kasnije su odlazile i do Varaždina gdje su postizale bolju cijenu za svoje proizvode.
SRAM
– Vukle smo te velike vreće pune cekera po autobusu, po dvadeset
ih je stalo u jednu vreću. Bilo nas je sram, znate kak je to,
mlada cura, a vučeš vreće po autobusu, prisjeća se.
Kao i toga da su cekeri morali biti dobre izrade da bi ih otkupili. A zarada je bila pristojna.
– Kad sam prodala cekere, išla sam malo po dućanima pa sam si kupila štofa za kaput ili kostim. Ili neke lijepe cipele, čizme. Htjela sam imati nešto lijepo i to sam si onda priuštila. Ipak, uvijek sam si ostavila nešto novaca da imam za džeparac. Puno se radilo, ali bila su to lijepa vremena, prisjeća se.
Pletenjem cekera nije se bavila cijeloga života. Okrenula se domaćinstvu i poljoprivredi, radila na polju, hranila stoku. Isplela bi tu i tamo ponešto, ali rijetko. No, postojala je želja za posebnim cekerom, imala je već sliku u glavi ideju kako mora izgledati – ovalni, s crvenim detaljima. I primila se posla, nedavno.
POSEBAN
– Napravila sam ga tijekom dva poslijepodneva. Željela sam moderni, ovalni ceker. Za to mi je trebao i posebni kalup koji nisam imala, ali sam ga uspjela nabaviti u Nedelišću. Ceker mi nije baš ispao kako sam planirala. Slaba sam i to se vidi. Za pletenje treba snage jer se drži, a ja je nemam više kao nekada, priznaje.
Zato, kaže, ne planira opet tako brzo plesti cekere, ali hoće ruže od komušine.
– To ide jako brzo i jednostavno ih je napraviti. Naravno i puno lakše. Mogu se napraviti cijeli aranžmani, cvjetne košare, koje nam je Nada ponosno i pokazala.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3469