Med zlatne boje obitelji Trupković iz Novog Sela Rok i ove godine je najbolji u Hrvatskoj. Potvrđuje to zlatna medalja, druga u obiteljskoj vitrini s državnog ocjenjivanja meda, ali i sve one koje su Trupkovići osvojili ranije na raznim domaćim i međunarodnim natjecanjima
Trupkovići se medom bave od 1996. godine, a danas u sklopu svog OPG-a imaju 150 košnica za koje brine cijela obitelj, pčelar Željko, supruga Jelena te sinovi Marko i Nikola. Sam početak proizvodnje kod Trupkovića nije bio lagan. Kad su odlučili krenuti s proizvodnjom meda imali su tri košnice, a Željko je kao mlad pčelar svoje znanje crpio iz knjiga. Kasnije su pripomogli i stariji kolege, pa danas Željkao svoje iskustvo može prenijeti i na sina Marka koji preuzima sve više posla oko košnica. Željko je i predsjednik udruge pčelara Agacija te je, kako ističe, sa svoje 54 godine ujedno i jedan od najmlađih članova udruge.
NEMA MEDA
Za razliku od pojedinih poljoprivrednih kultura, međimurski pčelari s plasmanom meda nemaju problema. To je proizvod koji se ne kvari i tražen je na tržištu. Međutim, kako Trupković napominje, problema ima na svim ostalim područjima i oni se gomilaju.
– Štetu nam rade proizvođači pripravaka na bazi meda koji šećerni sirup s dodatkom aroma prodaju pod med. A problem su i klimatske promjene, za prošlu godinu smo rekli da je bila najgora do sada, a onda nas je ova uvjerila da može još gore. Mraz je uništio bagrem, a zbog zahlađenja i promjena temperatura oslabile su i pčelinje zajednice.
Željko će tako od predviđene četiri tone u svojim košnicama ove godine vrcati maksimalno tonu i pol.
– Dio pčelara ove godine nije ni vrcao med, kako bi ostalo pčelama za prihranu tokom zime, pa su kraj svojih košnica morali kupovati med za obitelj, ističe naš sugovornik.
BUDUĆNOST
Međutim, mogućnosti za poboljšanja ima prvenstveno u suradnji između pčelara i poljoprivrednika.
– Kad bi se u zelenu gnojidbu koju provode poljoprivrednici uključila pravovremena sadnja medonosnog bilja, pčele bi trebalo manje dohranjivati, a povećala bi se i proizvodnja meda. Također, sadnja heljde i repice nas spašava, a poljoprivrednici koji imaju pčelare u blizini mogu imati i do trideset posto više uroda, tako da su svi na dobitku, ističe Trupković.
Do tada, ne preostaje ništa drugo već seliti košnice na ispašu u Slavoniju i Baranju, te ako bude sreće pronaći mikro lokacije sa medonosnim biljem u Međimurju, zaključuje Trupković.
