Godina i šest mjeseci zatvora nekima djeluje previše za produljeno kazneno djelo krađe. No, proučili smo presudu...
Međimurac rođen 1977. godine pred Općinskim sudom u Čakovcu je zbog produljenog kaznenog djela krađe osuđen na godinu i šest mjeseci zatvora. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu se žalilo jer smatraju da je kazna preblaga.
Nakon ove kratke objave Odvjetništva, u javnosti je krenula polemika u kojoj su se mogli čuti i stavovi poput: ‘Toliko za krađu? Pa zašto traže još?’ List Međimurje je stoga pribavio konkretnu presudu kako bi se rasvijetlili detalji.
Iz prvog pogleda na presudu jasno je kako je riječ o starom znancu policije Marijanu Horvatu iz Paraga. Popis njegovih prethodnih presuda u proteklih dvadesetak godina proteže se na tri stranice.
Riječ je, podsjetimo, o razbojniku koji je 10. rujna 2017. godine bocom crnog ulja u glavu udario 77-godišnjeg Mirka Stankovskog u Gornjem Hrašćanu, gotovo ga ubivši. A nova, nekima sporna, presuda odnosi se na krađe koje su prethodile ovom teškom incidentu.
BOCOM U GLAVU
– Kriv je što je 28. srpnja 2017. godine u Macincu ušao u obiteljsku kuću Ane Kovač. U hodniku je pretraživao torbicu, a kada ga je zatekla, udaljio se. Potom je, 20. kolovoza, u Macincu ušao u kuću Ljubice Kovač. U spavaćoj sobi je iz novčanika u torbici uzeo 500 kuna. Potom je, 25. kolovoza, u garderobi operacijske sale u Čakovcu, iz ormarića uzeo ručni ženski sat te 120 kuna iz novčanika Dragice Martan. Sišao je u prizemlje i na odjelu sterilizacije iz novčanika u garderobnom ormariću Francike Jurinec uzeo 70 kuna iz torbice – navodi sutkinja krađe koje je počinio Marijan Horvat.
Podsjetimo, tih je dana List Međimurje pisao kako bi pravosuđe moglo preispitati samo sebe što Marijan Horvat radi na slobodi unatoč nizu presuda za brojna kaznena djela, uključujući i ona s elementima nasilja. Na koncu je i kulminiralo napadom na uljara u Gornjem Hrašćanu pa se danas, ipak, nalazi u kaznionici u Lepoglavi. No, pravosuđe još rješava sve što je počinio na slobodi.
Mirko Stankovski iz Gornjeg Hrašćana te 2017. godine nije očekivao udarac, mislio je da ima posla s kupcem crnog ulja. Ana Kovač iz Macinca je bila – možda – i prehrabra. Tijekom suđenja odala je da je lopova – vukla za uši!
– Počela sam vikati, a on je biciklom otišao u smjeru Trnovca. Za desetak minuta zvala me nećakinja i rekla da je imao nesreću kod njene kuće. Otišla sam tamo da se uvjerim je li to on. Na nosilima sam vidjela čovjeka koji mi je pretraživao torbicu – posvjedočila je, te na upit postavljene braniteljice Petre Vugrin Posavec kazala kako ga je dobro vidjela ‘i to upravo njegovo lice te ga čak uhvatila za uši’.
TRAUME
Ljubica Kovač pak je tih dana za List Međimurje u javnost iznijela traumu koju je proživjela. Gospođa je tada kazala kako živi sama, godinu dana ranije postala je udovicom.
– Vidjela sam samo sjenu u hodniku, mislila sam da je netko od susjeda… no, vratio se noću – podijelila je proživljeno. U svakoj sjeni vidjela je njega – Sjenku…
Upravo o ovome jednom zgodom, u neformalnom razgovoru na nevezanu, ali srodnu temu, pričala nam je sutkinja Županijskog suda u Varaždinu Božica Mišak. Prisjetili smo se njenih riječi, neka nam ne zamjeri što ih ovdje prenosimo:
– Koliko dosuditi za krađu počinjenu u nečijem domu, naročito kad je riječ o provali? Što je primjerena društvena osuda? Je li mjerilo materijalna šteta, ukradenih 100 ili 200 kuna? Ili je važniji strah koji proživi starica koja je zatekla provalnika, dijete koje više ne želi ostajati samo kod kuće, te sav taj osjećaj nelagode i nesigurnosti što ti je povrijeđen dom? – kazala nam je tada sutkinja.
Najnoviju presudu od godinu i šest mjeseci zatvora Marijanu Horvatu donijela je sutkinja Željka Kovačić s Općinskog suda u Čakovcu. Nešto je priznao, nečega se nije sjećao zbog, tvrdio je, zamjenske terapije za heroin koju je primao.
Sutkinja Kovačić kao olakotno mu je uzela smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, zatim što je otac petero maloljetne djece te djelomično priznanje. Otegotna je, naravno, višestruka kaznena osuđivanost.
– Očito je da presude nisu utjecale i odvratile ga od ponavljanja kaznenih djela. Može se zaključiti da je riječ o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela – zaključila je sutkinja i odmjerila koliko je odmjerila. Odvjetništvo smatra da je mogla dosuditi i nešto više, a jesu li u pravu odlučit će viši, županijski sud.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3468