KAD GERONTODOMAĆICA POSTANE NAJBOLJA PRIJATELJICA Anđela Čapo: ‘Katarina je moj anđeo’

​Umirovljenica Anđela Čapo iz Svete Marije i gerontodomaćica Katarina Pongrac iz Donjeg Vidovce druže se, uz kraće pauze, unatrag gotovo tri godine. U međuvremenu, postale su i najbolje prijateljice...

– Ona vam je moje zlato. Ma, i vrijednija je od zlata, govori nam umirovljenica Anđela Čapo iz Svete Marije o svojoj gerontodomaćici Katarini Pongrac iz Donjeg Vidovca. Anđela i Katarina druže se već unatrag gotovo tri godine, uz kraće pauze, ovisno o trajanju europskih projekata posredstvom kojih se financira rad gerontodomaćica, odnosno osoba koje pomažu starijim i nemoćnim osobama u njihovim domaćinstvima.

Danas 75-godišnjakinja, Anđela se već godinama bori s nizom bolesti. Teško hoda, a još joj je teže obavljati kućanske poslove. Udovica je, a nakon odlaska djece, u kući je ostala sama. – Bez moje Katarine ne bih mogla ništa. Svaki mi dan donese kruh i sve kaj trebam iz dućana. Ode mi i u ljekarnu, ide sa mnom dok moram k doktoru, čisti mi kuću, pogledajte sami, besprijekorno je čista, puna je riječi (za)hvale Anđela.

Ističe, međutim, da joj još veću radost predstavlja to što je u svojoj gerontodomaćici pronašla najbolju prijateljicu. Tu u ulici su uglavnom mladi ljudi, a nekamo dalje ne mogu kad jedva hodam. Najveća mi je sreća kaj imam s kim porazgovarati, naglašava umirovljenica.

Unatoč nemoć,i jedne se stvari ipak ne odriče. Ljubavi i brige o cvijeću. Uz okućnicu ima brojne sorte i sve su joj, napominje, jednako drage. Motika je uvijek u blizini pa koliko ide, no rezultat, šarena oaza, nikad ne izostane.

* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3467