Čukovčanin Stjepan ni sam nije siguran kako se zovu sve sorte crnog i bijelog grožđa koje uzgaja, no u berbi uživa svake jeseni
Među onima koji na svojem gruntu i dalje imaju brajde, dok su ih mnogi iskrčili, je i Stjepan Kočiš iz Čukovca. Ni sam nije posve siguran kako se zovu sve sorte crnog i bijelog grožđa koje uzgaja, no u berbi, ističe, uživa svake jeseni.
Ovoljetna suša, ali i starost trsova, kaže, učinili su svoje pa je urod manji, a pojedine grane su se i osušile. Ipak, za Stjepana i njegovu suprugu Milicu, bit će dovoljno ukusnog, svježeg grožđa za konzumaciju. Urod će usto iskoristiti i za pravljenje rakije tropice. Supružnici drže i nešto peradi da im, napominje veseljak Stjepan, ne bude dosadno.
– Z jedne strane ravnam, z druge čuča već pak grabu dela, u šali će Čukovčanin.
Društvo im pravi i 12-godišnji pas Gari koji ima naviku koja Kočiše baš i ne oduševljava – obožava ležati u cvijeću.
* Tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj
3465
