Možemo li u Međimurje privući europske promatrače ptica?
Kao i svake godine, početak rujna vrijeme je kad se do dva metra snižava vodostaj u akumulacijskom jezeru Hidroelektrane Dubrava u odnosu na minimalni vodostaj u normalnim pogonskim uvjetima, radi, pojašnjavaju u Hrvatskoj elektroprivredi, redovnog godišnjeg pregleda i održavanja asfaltnih obloga nasipa (sanacije pukotinskih i plošnih oštećenja). Nakon sanacije, počelo je ponovno punjenje jezera, a razdoblje tijekom kojeg jezero poprima izgled pustinje uvijek izaziva oprečne komentare u javnosti, ponajviše zbog mnoštva riba koje ugibaju zbog spuštanja razine vodostaja. U HEP-u navode da se snižavanje razine vode provodi postupno upravo zato da se smanji utjecaj na ihtiofaunu.
– Kada se prazni jezero neizbježno je da strada određeni broj vrsta. No, riblji fond se uvijek obnovi. Zbog protoka vode sve se vrlo brzo i uspješno regenerira, priroda sama po svojim zakonima riješi problem. A sada se postavlja i pitanje je li bolje isprazniti jezero na dva, tri mjeseca ili da nasip negdje popusti. Premda mnogi stručnjaci tvrde da je za okoliš najčišća nuklearna energija, po meni, najsigurnija je baš hidroenergija, a bez hidroelektrana, nemamo struje, prokomentirao je za naš tjednik profesor biologije u Srednjoj školi Prelog Mišo Rašan.
Mudri dabrovi
Kratko razdoblje u kojem se jezero prazni Rašan ujedno vidi kao priliku, i to za razvoj jednog oblika turizma – promatranja ptica. U Europi ima sve više ljudi koji vole promatrati ptice te prijeđu i stotine kilometara da dođu do lokacije na kojoj se u određenom trenutku okuplja veći broj vrsta.
Upravo to se ovih dana događalo na našem jezeru jer im je hrana (ribe) bila lako dostupna. No, s druge strane, brojne ilegalno izgrađene kućice smanjuju prostor za gniježđenje. Svaka ljudska nastamba kao i košnja trave oko nje ometa gniježđenje ptica u krugu od najmanje deset metara, upozorava Rašan.
Neugodan miris koji se širio dijelom Preloga po ispuštanju vode iz jezeru, ponajviše dolazi od uginulih školjaka, pojašnjava naš sugovornik. No, kako naglašava, velik dio školjaka ipak se i kreće – klizanjem, te uspije preživjeti.
Na jezeru obitava i nemali broj dabrova i vidra. Dabrovi svoje nastambe grade na mjestima na kojima u njih ulaze iz vode pri čemu razina vode mora biti između 40 i 50 centimetara. Kad se vodostaj spusti, ulaz kroz vodu više ne postoji. Međutim, Rašan kaže da oni uvijek, upravo za slučaj da se pojavi kakva opasnost, imaju i rezervne nastambe, a slično je i s vidrama koje se naprosto presele na lokaciju na kojoj ima vode.
Na kraju – zanimljivost: Mišo Rašan otkriva nam da su se podzemni podanci trske koja raste uz dravsku obalu u prošlosti, u doba gladi, ubirali, sušili, te mljeli u brašno.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3464