- Od kad smo u mirovini, već desetljećima, navijamo za štrigovsku Slogu - kazali su nam Josip i Agata Kristofić iz Železne Gore
Zatekli smo ih uz sportski dom u Štrigovi gdje su gledali prijateljsku utakmicu protiv Trnave iz Goričana. No, gospodin Kristofić više sluša nego gleda, pojasnio nam je, jer više gotovo ništa ne vidi.
– Agata i ostali vele mi kako ide utakmica, čujem tko je pobijedio i navijam za naše! Prije sam znao sve igrače, ali sad ima dosta novih, kazao nam je dobro raspoloženi gospodin Kristofić. Vidjelo se da uživa i da je ovdje njegovo mjesto, unatoč tome što ga je vid napustio! Radio je u ciglani u Austriji te potom u tvornici žigova gdje je radila i supruga. Nešto podalje zatekli smo još jednog Josipa Kristofića, sina gospodina s početka priče koji je sa suprugom Željkom pekao vratinu i carsko meso za posjetitelje utakmice.
– U upravi Sloge sam, a inače sam bauštelac, zidar u Njemačkoj. Željka je kod kuće, domaćica i imamo kćeri Natali i Martinu. Ne pečem uvijek ja, izmjenjujemo se, svi peku. Sad mi je drugi dan godišnjeg odmora pa su mene ‘uvalili’, ispričao nam je Josip Kristofić mlađi te nam otkrio kako ni on niti otac, koliko god vezani uz klub, nisu bili nogometaši Sloge u mladosti.
* Tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj
3462