Radi se na rubu izdržljivosti, upozorava Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara
Manjak medicinskih sestara već godinama je notorna činjenica, ali
zdravstvene ustanove iz dana u dan suočavaju se s novim
problemima zbog njihovog odlaska iz sustava. Tako je, primjerice,
onkologija na Rebru u nešto više od mjesec dana ostala bez tri
medicinske sestre, a njihov manjak bolnica je prisiljena
nadomjestiti preraspodjelom ionako preopterećenog kadra ili
zapošljavanjem novih sestara, kojih na tržištu rada ima sve
manje. Ni pandemija, ni zatvaranje granica nisu omeli trajni
egzodus medicinskih sestara iz Hrvatske, potvrđuju u Hrvatskoj
komori medicinskih sestara (HKMS), gdje su lani izdali 236
rješenja za odlazak u inozemstvo, piše
novilist.hr
Inozemne klinike
– Očekivalo se da će zbog pandemije taj proces biti usporen, nije
se moglo putovati, ali nije se stalo s odlaskom iz Hrvatske.
Godišnje primimo oko 250 zahtjeva vezanih uz odlazak u
inozemstvo, a ove godine do ljeta smo ih zaprimili već 100.
Brojke ostaju iste, a tko radi, radi u gorim uvjetima nego prije
pandemije. Radi se na rubu izdržljivosti, a sustav počiva na
entuzijazmu i požrtvovnosti sestara, upozorava Mario Gazić,
predsjednik komore. U zdravstvenom sustavu nedostaje oko 4.000
medicinskih sestara, a u bolničkom sustavu ih radi 20 posto manje
nego što propisuju minimalni uvjeti. Svake godine školovanje
završi njih oko 1.400, ali isto toliko ode ih i u mirovinu. Stoga
svake godine naš zdravstveni sustav mora podnijeti novi manjak od
250 medicinskih sestara, koliko ih ode raditi u inozemne klinike,
ističu u komori.
Manjak sestara osobito je došao do izražaja u pandemiji, kada je
trebalo hitno reorganizirati sustav i prerasporediti medicinski
kadar kojeg ionako nema dovoljno. Kad se tome doda i konstantno
iseljavanje u inozemstvo, nije teško zamisliti u kakvim se
problemima nalaze odjeli koji odjednom, u kratkom roku, ostanu
bez nekoliko zaposlenih.
– Uglavnom se u takvim situacijama, kad sestre odu s odjela,
problem rješava premještajima s drugih odjela dok se ne zaposle
nove medicinske sestre, svjedoči Gazić. Onkološki su odjeli,
dodaje, specifični, jer se osoblje na njima nakon višegodišnjeg
rada i psihički »potroši«. Tako se nerijetko događa da medicinske
sestre nakon 10 ili 15 godina rada na takvom odjelu imaju potrebu
promijeniti radnu sredinu. Određena fluktuacija među bolničkim
odjelima uvijek postoji, no činjenica je da sestre sve manje ima
tko zamijeniti, upozorava.
– To je problem koji traje godinama. Još 2013. godine imali smo
više od 2.000 medicinskih sestara na Zavodu za zapošljavanje, a
danas ih je 200. Više nemate ljude odakle »povući«, ističe Gazić
i navodi da se na natječaj u bolnici koja traži 100 medicinskih
sestara javi njih 25.
Zanimljivo je da u takvoj situaciji država i dalje ne ispunjava
svoje obveze prema zaposlenima. Tako još uvijek, unatoč obećanju
ministra Vilija Beroša iz prošle godine, medicinskim sestrama do
danas nisu isplaćeni prekovremeni sati za koje im poslodavac
duguje pojedinačne iznose između 15.000 i 50.000 kuna.
– Rečeno je da će nam se taj dug platiti, ali nisu precizirane
rate, ni tempo isplate. Ustanove su trebale napraviti izračune
duga, ali ja ih do danas nisam vidjela. Sve je ostalo mrtvo slovo
na papiru, kaže Brankica Grgurić, predsjednica Hrvatskog
sindikata medicinskih sestara i tehničara. Od duga, kaže, njihovi
članovi neće odustati, već će naplatu tražiti sudskim putem.
»Sestre podižu tužbe, a ako je poslodavcu jeftinije plaćati i
odvjetnika i sudske troškove, pa neka plaćaju«, komentira
Grgurić.
Kaže da je pandemija ostavila traga na ovoj struci, jer je sve
više medicinskih sestara ozbiljno bolesno. To ne čudi, s obzirom
na to da mjesečno odrade i po 50 prekovremenih sati. Njezine
kolegice, kaže, idu u prijevremenu mirovinu samo kako bi sačuvale
zdravlje, jer su tijekom posljednje godine bile i pod psihičkim
mobingom pacijenata i rodbine, dok su uz sve ostalo u vrijeme
zabrane posjeta morale prenositi rublje.
Začarani krug
– Radim u zdravstvu 41 godinu i uvijek je bilo problema, ali u
posljednjih 10 godina više je bolesnika, dijagnoze su teže, veća
je izmjena bolesnika po odjelima… Broj osoblja trebao bi rasti, a
nama pada. Medicinske sestre treba proglasiti deficitarnim
zanimanjem i naći modele da ih zadržimo u Hrvatskoj, poručuje
Grgurić.
Komora medicinskih sestara zbog toga je tražila povećanje upisnih
kvota za medicinske sestre, ali bez uspjeha. No, u prvom redu
treba, kažu, mijenjati uvjete rada jer oni su, prema svim
anketama, glavni razlog odlaska medicinskih sestara iz Hrvatske.
Visina plaće tek je na drugome mjestu.
– Našli smo se u zaračaranom krugu, ne možete popraviti uvjete
rada da sestrama bude lakše raditi, jer na tržištu nema dovoljno
sestara, i tu vam nitko ne može pomoći. Razumljivo je da one
odlaze jer znaju da će vani raditi svojih osam sati dnevno, i to
njih dvije na pet bolesnika, a ne dvije na 25, kaže Gazić.
Uvoz radne snage bio bi, smatra, prihvatljivo rješenje da nije EU
direktive koja nam propisuje iste standarde kao i za Njemačku.
Tako će medicinske sestre iz Bugarske ili Rumunjske, kad već
imaju uvjete za rad u bilo kojoj članici EU-a, uvijek prije otići
u zapadnoeuropske zemlje nego u Hrvatsku. Iz strukovne komore
najavljuju da će ove jeseni pokrenuti inicijativu da se olakša
procedura za rad medicinskog osoblja iz inozemstva u Hrvatskoj, u
prvom redu za zdravstvenu njegu i privatne domove koji bilježe
najveći manjak osoblja. U obzir, kaže Gazić, dolaze i sestre iz
susjednih država koje nisu članice EU-a.