Bivši ravnatelj Županijske bolnice Čakovec, doc. dr. sc. Tomislav Novinščak, suprotno špekulacijama koje se i danas čuju da je smijenjen s mjesta ravnatelja, poziciju ravnatelja napustio je, kaže, u dogovoru s osnivačem, iz osobnih razloga
Danas je pomoćnik ravnatelja za kvalitetu Županijske bolnice
Čakovec, nositelj dva diplomska kolegija (Organizacija
zdravstvenih i socijalnih ustanova i Sustavi upravljanja
kvalitetom u zdravstvu) na Sveučilištu Sjever.
– Razlog mojeg odlaska s pozicije ravnatelja, kaže dr. Novinščak,
bio je zaista osobne prirode, iako sam nekoliko puta pročitao ili
čuo da sam smijenjen, što je laž, otišao sam zbog rođenja
kćerkice Line.
* Kako je s 46. godina života postati otac?
– Ja sam, što se toga tiče, već iskusan, Lina mi je četvrto
dijete. Troje imam iz prvog braka, tako da tu nema posebnih
iznenađenja, ali je nevjerojatan gušt. Zdrava je, raste, uživam u
prinovi.
* Osjećate li nekakav žal zbog odlaska s pozicije
ravnatelja?
– Naravno da – da, ali samo u onom dijelu da možda do kraja nisam
napravio sve što sam planirao, ali takva prekrasna životna
okolnost, kako to god možda patetično zvučalo, jednostavno je
prevagnula nad profesionalnim. Supruga i ja živimo sami i
jednostavno drugačije nije išlo. Drago mi je što je ostala ista
ekipa i nekakav kontinuitet u mnogo malih, ali i velikih
projekata koji tek slijede. Jako sam zadovoljan trenutnim poslom,
jako je važan.
*Bilo je puno političkih igara oko vaše pozicije, kako na
to gledate danas, s vremenskim odmakom?
– Uvijek mi je krivo kad političari svoje pozicije koriste za
širenje dezinformacija, a i ova (dez)informacija da sam smijenjen
je klasična priča u kojoj valjda do kraja treba “dotući” nekoga.
* Čime se trenutno bavite?
– Do tri sam doktor, a nakon toga dadilja i poljoprivrednik.
Živim u Zasadbregu na obiteljskom imanju od preko tri hektara.
Imam voćnjak, vinograd, šumu… a sve to zahtijeva jako puno
posla. Međutim, život u prirodi pruža nevjerojatno mentalno
zadovoljstvo, pogotovo sada kad se veselim s malom bebicom. Kada
me ljudi pitaju kako sam nakon svega tako smiren, odgovor je
upravo to. Odgojio sam troje djece iz prvog braka, sve odreda
sjajne mlade ljude, odlikaše. Jakov je nogometaš, Roko robotičar,
Ana je odlična gimnazijalka. Uz sav posao, nastavu i dežurstva
odgojit ću i četvrto, moju Linu. Sada mi je prioritet pružiti
potporu supruzi, a to kao ravnatelj uz sve obveze koje iz to idu,
ne bih mogao. Zato sam, uz razumijevanje i župana koji zaista
mnogo čini za naše zdravstvo, dogovorno otišao s pozicije. Nema
tu nikakvog misterija.
* Vaša izvorna profesija – kirurgija – je li sada u
drugom planu?
– Bojim se da jest. Kako vrijeme prolazi, tako mi staž u
menadžmentu u zdravstvu dostiže moj liječnički staž. Ako bude još
nekih prilika u životu da se bavim menadžmentom, vjerojatno ću se
tome posvetiti u nastavku karijere. Najviše sam možda zapustio
dežurstva, velike operacije, ali po meni je neodgovorno da nekoga
operiraš, a onda ga tjedan dana ne dođeš pogledati zbog obveza u
Upravi…No, ono što mi je uvijek bila ljubav u mojoj vaskularnoj
kirurgiji, kronične rane, to ću vjerojatno raditi do penzije u
nekom obliku. Veselim se što kroz svoja predavanja o suvremenim
principima liječenja kroničnih rana prenosim to svoje znanje
medicinskim sestrama. Sjajan je osjećaj kad preneseš znanje na
druge ljude.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3461