Supružnici Stjepan i Đurđica Korpar iz Nedelišća već na prvi dojam plijene svojom ljubaznošću i jednostavnošću
Kao i mnogi drugi Međimurci dio su radnog vijeka proveli u jednom od ondašnjih velikih poduzeća, Građevnom kombinatu Međimurje koji ih je zapravo i životno spojio. Danas, itekako zasluženo, uživaju u umirovljeničkim danima i, kao što sami kažu, sretni su ljudi. Priču o svom životnom putu i današnjici s radošću su odlučili podijeliti s čitateljima njihovog, ističu, najdražeg tjednika koji prate desetljećima. Stjepan je rodom iz Držimurca.
– Tamo su nas Korpare zvali Kozlekovi. Niti moja mama nije znala zakaj, smije se. Đurđica je rođena u Pušćinama, a supružnici su u Nedelišće došli iz podstanarstva u Čakovcu, nakon što su 1986. godine izgradili kuću.
– Nadelali smo se u životu, ali i nekaj stvorili, ponosno će domaćin Stjepan. Podignuli su i dvoje, danas odrasle djece – Miroslava Korpara koji sa suprugom Andrijanom i njihovom kćeri Nikom živi u Njemačkoj te Petru Mihalić koja sa suprugom Nevenom stanuje nedaleko od roditelja u Nedelišću. Zato su kod bake i djeda često unuke, Hana koja je navršila 13 kao i 9-godišnja Iva, a kad se okupi kompletna obitelj, veselja i zabave je napretek.
Vraćajući se u svoju mladost, Đurđica i Stjepan (koji će ovih dana navršiti 70 godina) otkrivaju nam da su se upoznali na poslu, u GK Međimurju u kojem je Đurđica bila ekonomistica, a Stjepan vozač. – Neko smo se vrijeme nagledavali, a onda na jednoj fešti, i to na Štefanje, zaplesali… U braku smo 43 godine, kažu. Nakon propasti građevinskog giganta, Đurđica je radila u nekoliko privatnih tvrtki, dok je njen suprug mirovinu dočekao kao vozač hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Čakovec.
Riđi ljepotan
Umirovljeničke dane Stjepan krati druženjem s prijateljima, a posebno je aktivan u nedelišćanskom ogranku Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. Ne propušta nijedno druženje niti proslavu, odnosno obilježavanje obljetnica vezanih uz Domovinski rat. Jedna od njegovih strasti je i boćanje pa ga, napominje, veseli skori završetak boćališta u Nedelišću. No, ni na gruntu ne sjedi skrštenih ruku. Uzgaja zečeve, brine o kokošima, a u pauzi odmori uz hladan gemišt.
Đurđičin posao pak je povrtnjak kojeg održava besprijekorno. Ovih dana počele su rumeniti rajčice, dok bi na paprikama koje nam je pokazala, Korparovima mogli pozavidjeti i profesionalni proizvođači. Dodatan ukras na ulazu u povrtnjak je mini ribnjak koji također pomno i s ljubavlju održava Đurđica. Već neko vrijeme paru društvo pravi i riđi ljepotan, mladi koker španijel Kiki s kojim gazdarica svakodnevno odlazi u duge šetnje…
– Lepo je na svetu živeti. Tu nema dvojbe, zaključit će na kraju naše ljetne priče supružnici Korpar.