Film je zapravo ekranizacija ulomka iz nagrađivanog romana Črna mati zemla poznatog međimurskog pisca Kristiana Novaka
U srijedu, 11. kolovoza bilo je posebno svečano i emotivno za malu međimursko – zagrebačko – slovensku filmsku ekipu u gradu Locarno u Švicarskoj poznatom po prestižnom filmskom festivalu. Naime, tog se dana održala svjetska premijera kratkog igranog filma Kazneni udarac (Penalty shot).
Radi se o ekranizaciji ulomka iz nagrađivanog romana Črna mati zemla poznatog međimurskog i hrvatskog pisca Kristiana Novaka koji zajedno s redateljem Rokom Bičekom potpisuje i scenarij za ovaj film. Značaj ovog filma, između ostalog, je i u tome što je dijalog u potpunosti snimljen na međimurskom govoru kajkavskog narječja.
Naši sugovornici su 11-godišnji učenik OŠ Jože Horvata iz Kotoribe, Gabrijel Dolenec koji tumači ulogu Franca te Gabrijelov otac Damir.
Gabrijele, kako si se odlučio za audiciju?
– Moj otac je negdje pročitao reklamu za audiciju za film koji će se snimati u Međimurju. Pitao me želim li pristupiti audiciji budući da je znao da volim glumiti te da sam već ostvario neke uloge kroz dramsku grupu naše škole. Bez puno razmišljanja odgovorio sam da želim te smo otišli na audiciju. Nekoliko mjeseci kasnije, javljaju iz produkcijske kuće Antitalent da sam prošao i da ću glumiti u filmu. Mojoj sreći nije bilo kraja!
Kako je izgledalo pripremanje za film?
– Redatelj Rok Biček iz Slovenije došao je k
nama doma na upoznavanje. Priznajem da sam se isprva malo bojao
jer nisam imao nikakvih iskustava na filmu, ali moj strah je
ubrzo nestao. Moram spomenuti da sam ubrzo nakon Roka upoznao i
mog vršnjaka Davida Ivanovića iz Pleškovca koji
je odabran za ulogu Matije. Nas trojica činili
smo savršeni tim!
Gabrijel, Rok i David
Naravno, kao pravi glumci, imali smo i čitalačke probe scenarija, ali najveći dio pripremanja za film je bila čista zabava! Sjećam se naših zajedničkih igri rata, kupanja u bazenu, bicikliranja okolicom Kotoribe, igranja skrivača po bregima u Pleškovcu… Najdraže mi je bilo kad je Rok prvi put donio umjetnu krv koja je trebala za moju ulogu. Rok me cijelog uprljao krvlju po licu, ja sam se pravio da sam pao, a moj otac je skrivećki snimao mobitelom i dozivao majku vičući neka zove hitnu pomoć. Možete zamisliti reakciju moje majke na to i smijeh koji je uslijedio!
Također, k nama je doma dolazio i kaskader Matija Petrović koji mi je na zabavan način pokazao kako padati i primati udarce loptom koji moraju bolno izgledati, budući da glumim golmana. Za pripremanje te uloge pomogli su mi i stric i brat, koji su u stvarnom životu golmani.
Damire, Vaše iskustvo?
– Želio bih spomenuti još neke bitne stvari. Iako su glavni junaci filma djeca, to zapravo nije dječji film. On šalje snažnu poruku o prijateljstvu, ali i o aktualnom problemu nasilja u društvu. Gabrijelu i Davidu svakako nije bilo lako odglumiti svoje uloge koje su bile zahtjevne na više razina. Tu dolazi do izražaja redateljeva briljantna ideja da mora s dečkima uspostaviti apsolutno povjerenje koje je i postigao. Tu su svrhu imale igre koje je Gabrijel malo prije spomenuo.
Također, bitno je istaknuti da je redatelj zadobio i moje
povjerenje te povjerenje Davidove udomiteljice Maje
Oreški Bradarić koji smo često služili kao posrednici
između redateljevih ideja i dječjih izvedbi. Uz Gabrijela i
Davida, želim spomenuti i ostatak sjajne glumačke ekipe. To su
Karlo Žganec, David Šafarić,
Jakov Feher, Simon Herperger i
Radovan Kočila. Nitko se od njih profesionalno
ne bavi glumom, iako se to ne bi moglo reći po onome što su
pokazali na snimanju filma. Svi su oni od samih početaka na
probama odmah zajednički kliknuli te se mogla osjetiti kemija
među njima.
Filmska ekipa
Želite li spomenuti još nešto za kraj?
Da. Osim što je sudjelovao na filmskom festivalu u Locarnu, film je odabran i za sudjelovanje na filmskom festivalu u Sarajevu. Još jedna stvar vezana za redatelja. Gabrijel je spomenuo da je tijekom priprema redatelj dolazio u Kotoribu i da smo proveli dosta vremena biciklom istražujući prirodne ljepote našeg mjesta.
Zanimljivo je što on u daljnjim planovima rada ima i snimanje
dokumentarnog filma ‘Besa’ o putovanju našeg Jože
Horvata. Tko zna, možda ćemo se u budućnosti stoga još
družiti! Za sam kraj, moram još spomenuti dvije zahvale. Prva
zahvala ide Tei Matanović iz
produkcijske kuće Antitalent koja je izvršna producentica ovog
filma i koja je pazila da sve protekne u savršenom redu od samog
početka pa do kraja ovog projekta. Druga zahvala ide Općini
Kotoriba na podršci našoj obitelji – zaključio je Gabrijelov otac
Damir.
