SUSRETI Sarah Bacinger iz Novog Sela na Dravi: Pomažući drugima, pomogla sam sebi

Dobitnica državne nagrade 'Luka Ritz' neko je vrijeme živjela i radila u Njemačkoj, no vratila se u svoju zemlju...

Mnogi Međimurci još se sjećaju imena Sarah Bacinger, danas 26-godišnje djevojke, rodom iz Novog Sela na Dravi koja je pri kraju osnovnoškolskog obrazovanja zbog svojih aktivnosti postala dobitnicom državne nagrade Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja koju dodjeljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dok je 2012. bila proglašena i najvolonterkom Međimurske županije. 

Sarah trenutno živi u Rijeci, a jedna je i od onih koji su krenuvši trbuhom za kruhom te, kako kaže, u želji da potpuno izađe iz zone komfora, dio mladenačkog života provela  u Njemačkoj. 

– Moju želju da učim cijeli život i pomažem drugima u Osnovnoj školi Kuršanec koju sam pohađala prepoznala je pedagoginja Koraljka Bendelja, a kada sam dobila nagradu Luka Ritz ona je bila dodatan poticaj i vjetar u leđa da se još više angažiram u zajednici. Na početku srednje škole, Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec na satu psihologije predstavljeno nam je volontiranje kao pojam te mjesta na kojima se u našem kraju može volontirati. To je kod mene probudilo velik interes te sam kontaktirala Centar za odgoj i obrazovanje i započela s predivnom pričom – volontiranjem.

Osim u Centru, volontirala sam u udruzi Zora, gdje sam zajedno s drugima provodila inicijative mladih, uključivala se u razne volonterske aktivnosti i učila razne životno korisne stvari. Nadalje, uključila sam se u volonterske aktivnosti u Udruzi tjelesnih invalida Međimurske županije te udrugama Pogled i Murid. Uz volontiranje upoznala sam mnogo divnih ljudi, ojačala organizacijske vještine, naučila mnogo o različitosti, poboljšala komunikacijske vještine i prije svega, pomažući drugima sam zapravo pomagala sebi, ističe Sarah. 

Berlinska priča 

Nakon srednje škole, odlučila je pauzirati s obzirom da nije upisala prvotno željeni fakultet, no tada je, kaže, zapravo otkrila svoj poziv. -Radila sam kao asistentica u dječjem vrtiću i zahvaljujući tome postalo mi je jasno da želim raditi s djecom pa sam tako upisala Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu u Rijeci.

Za vrijeme studiranja volontirala sam u Gradskoj knjižnici Rijeka, na dječjem odjelu u sklopu programa “Pssst…mala priča” gdje sam zajedno s drugim kolegicama s fakulteta čitala djeci priče i osmišljavala aktivnosti za djecu u dobi do tri godine.Nakon što sam završila preddiplomski studij, odlučila sam preseliti u Berlin. Najveći izazov bili su mi jezici. Nekako sam bila uvjerena da nisam tip za jezike, no uz mnogo volje i ljubavi, vidjela sam da je sve moguće. Tamo sam se zaposlila u međunarodnom vrtiću, koji su pohađala djeca iz cijeloga svijeta, a isto tako kolege su mi bili iz svih dijelova svijeta – Sjedinjenih Američkih Država, Engleske, Španjolske, Argentine, Norveške, Hong Konga…

Svakodnevno sam se suočavala s raznim izazovima, a najveći je bio razumijevanje i prihvaćanje drugih kultura. Koliko god sam mislila da sam došla otvorena uma, shvatila sam da ima još puno mjesta za napredak. Berlin će u mom srcu zauvijek imati posebno mjesto jer sam puno naučila o sebi i o životu. Naučila sam da su predrasude i osuđivanje drugih toliko ukorijenjen obrazac ponašanja u našoj kulturi,  i tek kada sam uspjela to maknuti, došla sam do spoznaje kako je život puno ljepši kada se živi bez osuđivanja i prosuđivanja.

Naučila sam kako živjeti u zahvalnosti i cijeniti ono što nam život daje. Berlinska priča se privodila kraju jer sam odlučila da želim biti priznata kao odgajatelj gdje god bila i zbog toga sam se odlučila vratiti i odraditi pripravništvo. Odlučila sam vratiti se u Rijeku, gdje sam prošle godine započela s pripravništvom i upisala diplomski studij Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Čim sam se vratila znala sam da pripadam ovdje, da mi je tu dom, tako da mi je trenutno želja ostati u Hrvatskoj i jednog dana se vratiti i u Međimurje, zaključuje Sarah Bacinger.