NE PIJE TABLETE I JOŠ UVIJEK GLASUJE Roza Blagus iz Hodošana proslavila 102. rođendan

Jedna od najdugovječnijih Međimurki rodila se na današnji datum davne 1919. godine, a danas je, u društvu svoje djece, unučadi i praunučadi proslavila svoj 102. rođendan

Roza se rodila u obitelji Krznar, tek koju kuću dalje od one u kojoj je stigla za snehu i u kojoj je provela čitav život. Sa suprugom Gregorom u braku je provela punih 76 godina, prije nego je on preminuo 2005. godine, doživjevši dubokih 93 ljeta.

Zajedno su podigli sedmero djece – Mariju, Katarinu, Josipa, Stjepana, Ivana, Jelenu i pokojnog Franju, a obiteljsku je lozu nastavilo osmero unučadi i 12 praunučadi, te je i 13. na putu!

Prošle godine je 101. rođendan proslavljen skromno, jer pandemijske okolnosti drugačije nisu dozvoljavale, ali se zato ove godine okupila glavnina obitelji, i iz Slovenije i iz Opatije gdje se dio njih skrasio. Ovako na okupu, kažu, nisu bili od Rozinog stotog rođendana, pa su jedva dočekali priliku vidjeti se i zajedno proslaviti dug život svoje mamice.

Na svoje se zdravlje i dalje ne žali, pa i duboku starost živi bez ikakve dijagnoze, terapije i tableta, ističu Rozina kćer Marija i sin Stjepan, koji prednjače u brizi za majku, zajedno sa Stjepanovom suprugom Verom.

A 102-godišnjem umu tek se nema što prigovoriti – Roza se još sjeća imena svoje školske učiteljice, po potrebi mozak vježba tablicom množenja i dijeljenja, a ona najljepša sjećanja najčešće je vode u trenutke obilježene pjesmom i plesom, jer je, kaže, u životu najradije popevala i plesala.

No, baš je za to u životu imala najmanje vremena. Obitelj se bavila poljoprivredom, živjelo se od zemlje.

– Delala sam se napolju i domaj, hranila sam svinje, krave, piceke, race… i nije mi bilo teško, govori Roza, iako joj i danas ostaje žal što nije mogla ostvariti svoju veliku želju i postati učiteljicom.

No, okolnosti su tad bile puno drugačije, a koliko je bila predana i radišna u onome što je radila, dočarava nam sin Stjepan.

– Bio je 4. srpnja 1950. godine. Mama je od jutra za tatom sakupljala kosom pokošenu pšenicu, a onda je oko podneva počela jafkati. Tata joj je tad rekao da ode kući i za koji sat sam stigao ja, smije se Stjepan.

U mnogočemu bi ova 102-godišnjakinja mnogima danas mogla biti uzor, pa i u korištenju svojeg glasačkog prava – Roza Blagus ne propušta niti jedne izbore, pa nije ni ove posljednje lokalne, kad su članovi biračkog odbora stigli u njezin dom kako bi ponovo mogla zaokružiti političku opciju kojoj je vjerna od samih začetaka demokratske Hrvatske.

Jedino što i ove godine malo baca sjenu na slavlje, govori na kraju Rozina kćer Marija, je ponovni izostanak čestitke općinskih čelnika, ali su i taj nedostatak najstarijoj mještanki općine Donji Kraljevec i jednoj od najstarijih Međimurki nadoknadili njezini najmiliji, toplim zagrljajima i lijepim željama prvenstveno dobrog zdravlja, a potom još kojeg ovakvog obiteljskog susreta.