Patrik Kolarić iz Novog Sela Rok godinama istražuje robotiku i umjetnu inteligenciju, a s titulom doktora iz Teksasa kreće u privatni sektor Kalifornije...
Patrik Kolarić iz Novog Sela Rok nedavno je na Sveučilištu u Teksasu, u Dallasu, obranio doktorski rad i postao doktorom u području informacijskih znanosti. Zatekli smo ga kod kuće u društvu oca Zdravka, majke Alenke i sestre Đesike Kolarić. Inače dolazi dva puta godišnje, ali zbog pandemije ga nije bilo godinu i šest mjeseci!
– Isti je, nije se fizički promjenio, ali vidi se koliko se uozbiljio! – rekli su nam njegovi roditelji sretni što nakon dužeg vremena vidi sina. I opet ga neće vidjeti, u najboljem slučaju do zime. Kroz nekoliko dana vratio se u SAD gdje ga čeka radno mjesto u Kaliforniji. No, prilika nije propuštena i 29-godišnji doktor znanosti za list Međimurje ispričao je svoju sjajnu priču o, ni manje ni više, robotima i umjetnoj inteligenciji!
Završio je čakovečku gimnaziju, opći smjer, a potom je upisao Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Na prijedlog gimnazije imao je izravan upis.
POHVALA GIMNAZIJI
– Naša gimnazija je među nekoliko najboljih u državi. Usadila nam je radne navike, naročito iz matematike i fizike, i inspirirala me za tehničke znanosti. Na trećoj godini FER-a za smjer sam odabrao automatiku – priča nam.
Na FER-u je imao odličnog mentora Stjepana Bogdana koji mu je otvorio vrata studija u SAD-u.
– Od početka sam se, s njim, mnogo bavio robotikom i umjetnom inteligencijom. Na primjer, istraživao sam modeliranje ponašanja pčelinjeg roja. Svaka je pčela za sebe primitivna. No, kao roj odlično su organizirane, a i opasnije. Zanimalo nas je na koji način ponašanje pojedine pčele pridonosi ponašanju roja i kako komuniciraju. Isto važi i za mravinjake. Cilj je bio napraviti matematički model toga ponašanja, algoritam koji će kad pokrenemo simulaciju dati isti rezultat kao u prirodi. I uspjeli smo – prisjeća se.
Dodaje kako se pčele odlično snalaze u prostoru. Kakve to ima veze? Sve je povezano!
– Dolaze nam autonomni automobili i automatizacija prometa. Dallas ima sedam milijuna ljudi, kako upravljati prometom toga grada? Traže se autonomni načini, a životinjski svijet je već odličan u tome. Mravi se u labirintu vrhunski snalaze pa se njihov ili pčelinji način razmišljanja pokušava prenijeti u centralni server koji upravlja prometom. Moja je potpuna preokupacija razvijanje algoritama na temelju životinjskog, ali i ljudskog ponašanja te njegovo prenošenje i unapređenje u digitalnoj verziji. Krajnji je cilj povratak tog algoritma u praksu, da se zatvori krug – pojašnjava.
PRAKTIČNI ZNANSTVENIK
U SAD-u mu je na Bogdanovu preporuku mentor postao Frank
Lewis. On ga je, kaže, iznad svega naučio kako biti
znanstvenik, pisati radove i braniti ih pred znanstvenom
zajednicom! Predavao je na fakultetu i istraživao na institutu.
Primjerice, kako unaprijediti dronove i mobilne robote da se
lociraju u prostoru i znaju što trebaju napraviti.
Kod kuće s majkom Alenkom, ocem Zdravkom i sestrom Đesikom Kolarić
– I to je matematički slično algoritmima rojeva. Sve ovo što danas vidimo je posljedica razvoja matematičke teorije. Tehnologija za najpoznatiju internetsku tražilicu razvijena je prije 30-40 godina. Samo su ju na pravom mjestu i u pravo vrijeme primijenili. Često ljudi ne vide doprinos teorije, nego samo finalni proizvod ljudi s novcem – priča nam o važnosti matematike od koje djeca zaziru ne znajući njene prave domete.
Za sebe kaže kako si je prostor za isticanje našao negdje između teorije i prakse; kod novih tehnologija moraš razumjeti oboje. Izgrađuje se u primijenjenog, praktičnog znanstvenika.
– Doktorirao sam na umjetnoj inteligenciji, preciznije na potpomognutom učenju. Ovdje je riječ o susretu matematičara i psihologa. Traži se algoritam koji će modelirati način na koji ljudi uče. Možemo krenuti od bazičnog Pavlovljevog efekta nagrade i kazne iz psihologije. Važnost i primjena? Kako učiniti algoritam primjenjivim i što boljim za dronove i automobile, tj. kako da vozila sama uče – kaže doktor Kolarić.
Bio je na praksi u Googleu i Mitsubishiju, a ovih dana prihvatio je jednu od brojnih ponuda privatnog sektora i seli u San Diego u Kaliforniji. Radit će u tvrtci koja proizvodi samovozeće kamione i bit će upravo ono što želi – znanstvenik koji istražuje u realnom sektoru.
SAMOVOZEĆI KAMIONI
– Samovozeći kamioni već su na američkim cestama, zasad u pustinjama gdje je manji promet i nema kiše. Upravo tu dolazim ja, jer se teže snalaze na kiši. Tehnologija i na kiši djeluje 98 posto, ali mi tražimo 99,9999 posto! A tehnologija vožnje u savršenim uvjetima postoji 20 godina. No, postoje vremenski uvjeti i nepredvidivi ljudski potezi. Računalo mora reagirati bolje od svih stotinu testiranih ljudi. Pristup rješavanju problema iz godina istraživanja pomoći će mi, sve je to na tragu algoritma ponašanja roja i čovjekovog učenja. U praksi, spremaju se podaci iz automobila tijekom vožnje i koriste u potpomognutom učenju. Riječ je o terabajtima kompjutorskih podataka – kaže.
Tamo neće biti usamljen, jer u SAD je nakon njega došla i djevojka Ivona Jambrečić, tada još kao studentica. Ona danas radi u Silicijskoj dolini u Kaliforniji, upravo na mapiranju, prikupljanju podataka s terena. Stariji je dvije godine i bio joj je mentor na FER-u, otkriva nam Patrik Kolarić malu ljubavnu tajnu. Uz rad, uživaju u putovanju SAD-om i posjećivanju nacionalnih parkova i ostalih znamenitosti.
– Jednoga dana, kad steknem iskustvo, namjeravam se vratiti u
Hrvatsku; doma je doma. Hvala roditeljima na podršci, a moram
imenovati i profesoricu matematike u gimnaziji Tamaru
Srnec te razrednicu Žaklin Lukša! –
zaključuje Patrik Kolarić iz Novog Sela Rok, znanstveni
istraživač u Kaliforniji! No, mi smo za njega imali dodatno,
‘trik-pitanje’. Trebamo li strahovati da će roboti i umjetna
inteligencija zavladati svijetom?
– Ovo je još uvijek filozofsko, a ne znanstveno pitanje i ne mogu odgovoriti ništa bolje od filozofa ili teologa. Znanost još nije ni blizu stvaranju tzv. generalne umjetne inteligencije koja je bolja od ljudske. No, mislim da će ju ljudi, uz ovakav napredak tehnologije, u skoroj budućnosti razviti. Ali ne na binarnim digitalnim računima na kojima se temelji današnja umjetna inteligencija… I mislim da će doista zavladati svijetom jer će biti superiorna našoj inteligenciji zbog veće brzine učenja. Štitit će nas od problema koji su nama nepredvidivi. Mislim da nas neće ‘istrijebiti’ jer nećemo biti prijetnja, kao što životinje nisu prijetnja ljudima. Hoće li nas štititi i poštivati? To ovisi o tome hoće li naslijediti našu moralno-etičku strukturu. Nadam se da hoće jer te su vrijednosti važnije od same inteligencije – odgovara spremno.
Najveću opasnost vidi u zloupotrebi umjetne inteligencije prije no što ona bude u potpunosti razvijena. Dobar je primjer skandal koji je nastao kad je korištena za utjecaj na predsjedničke izbore u SAD-u. Tu su i DNA genetski testovi; osiguravajuće kuće otkupljuju DNA podatke i postoji mogućnost predviđanja sklonosti ljudi genetičkim bolestima te posljedično – naplaćivanja većih rata.
– Dobrobiti pak su, npr., autonomna vožnja koja smanjuje cijenu prijevoza i roba, predviđanje potrebne opskrbe strujom u nekoj regiji, smanjenje proizvedenih količina hrane koja završi u otpadu, bolja procjena rizika u financijskom sektoru što donosi nižu cijenu kredita te bolje dijagnosticiranje određenih bolesti. EU kasni za SAD-om i Kinom s umjetnom inteligencijom, ali je sa zaštitom podataka na boljem putu po pitanju sprečavanja njene zloupotrebe – zaključuje mladi doktor Kolarić.
PORUKA NOVIM GENERACIJAMA
Kako do ‘obećane zemlje’?
Patrik Kolarić srednjoškolcima poručuje kako ne moraju zazirati od pokušaja upisa studija u SAD-u jer postoje brojne mogućnosti dobivanja stipendije. Što ranije treba napraviti životopis u skladu sa standardima željenog sveučilišta i – usavršiti engleski jezik.
– Ne ispituju opće znanje. Nama je apsurdno što oni ne znaju glavni grad Škotske. Njima je apsurdno što mi nakon srednje škole ne znamo što je dionica. Testovi iz matematike nisu teški, ali su jako brzi, žele vidjeti kako podnosimo pritisak. A engleski jezik, on mora biti jako dobar. Dobio sam na ispitu znanstveni tekst za koji nikad nisam čuo, o kostima dinosaura i naslagama cinka u Crnom moru. Jedva sam ga stigao pročitati, a odmah sam morao znati gdje u njemu naći odgovore – kaže. Kod upisivanja doktorata u SAD-u, kaže, ključno je unaprijed imati mentora koji će se pobrinuti za mnogo toga.
Dodaje i kako mu je mnogo značilo pola godine u Beču putem Erasmus programa. Bio mu je to prvi europski susret na kojem je stekao vrijedno iskustvo o mogućnostima studiranja u inozemstvu.