Iako je prošlo godinu od katastrofalnog pomora pčelinjih zajednica u Međimurju, svi ga još dobro pamtimo. Zbog prskanja insekticidom uginulo je tada više od 50 milijuna pčela. Iako su pčelari obeštećeni europskom potporom, posljedice će na žalost osjećati godinama. Kakvo je stanje ove sezone u više od 1100 tamošnjih pčelinjaka - provjerila je ekipa emisije Plodovi zemlje
Trebalo je to biti jedno uobičajeno kasnoproljetno poslijepodne u
životima pčelara sjeveroistočnog dijela Međimurja. Pčele su
marljivo skupljale pelud, košnice su se punile i odjednom – šok.
Počele su masovno ugibati. Ana Pepelko iz Gardinovca
nije mogla vjerovati što vidi – dvadeset centimetara mrtvih pčela
u košnicama. I tako je bilo kod tridesetak pčelara, uništeno je
više od tisuću i sto košnica.
– To je bilo katastrofa kad se to desilo. To je bilo trovanje da
čovjek ne može opisati. Ja nisam vjerovao. Prvo su hrpe bile
ispred pčelinjaka, a što je bilo u košnici doznao sam tek poslje.
To je sve bilo puno – nevjerojatno. To je trajalo mesec dana, to
trovanje. Kad si vukao van, to su samo pčele padale, prisjeća
se Antun Tot za
HRT.
Nove pčele u starim kokšnicama nisu mogle
živjeti
Zlatku Vrtariću iz Inkejevice pored
Podturna uništeno je tridesetak košnica. Sve je morao spaliti i
početi iznova. U stare su košnice htjeli useliti nova društva
pčela ali sva su propala. Sve košnice i vosak morali s zapaliti.
Aktivirane su tada institucije – veterinarski inspektor je
skupljao uzorke, angažirana je policija i državno
odvjetništvo.
Pčele je među prvima analizirala profesorica Ivana Tlak
Gajger koja je zaključila – ovdje nije riječ o bolesti. Da
se radilo o zarazi, kaže – ona bi zahvatila i okolna sela i
mjesta, što ovdje nije slučaj.
Ratari prskali svoje kulture trostruko većim dozama
pesticida?
Pčelari su odmah posumnjali na trovanje – što je kasnije dokazano
i laboratorijskim nalazima. No otrovi su pronađeni tek u
tragovima pa ne mogu biti službeni dokaz pomora. Iako postoje
indicije da su odgovorni neki ratari koji su prskali svoje
kulture trostruko većim dozama od dozvoljenih.
Četrnaest mjeseci nakon pomora – pčelari, koliko toliko – svoju
strast nastavljaju. Antun Tot i Zlatko
Vrtarić neumorno rade i obnavljaju pčelinjake. Iako nisu
tražili kako kažu – milostinju – u saniranju štete im je pomogla
država te lokalna uprava.
– Srećom uskočila je država, 760 kuna po košnici smo dobili za
izgubljenu dobit a i raspisan je natječaj za nas koji smo
stradali da si nabavimo novu opremu. Ovim se putem želim
zahvaliti svima koji su uskočili u pomoć, oni dobro znaju koji
su, poručio je Željko.
Unatoč pomoći, petina pčelara nakon pomora odustala je od
pčelarstva. Od 2015. kažu – nema dobre godine. Od mraza,
klimatskih promjena, zagađenja – trovanje je bilo samo kap koja
je prelila čašu.
Iako su im mnogi savjetovali da prešute pomor te nastave dalje –
oni to nisu napravili, alarmirali su sve institucije, medije i na
kraju se izborili za kakvu takvu – odštetu. No ne i za pravdu jer
odgovorni dan danas – nisu kažnjeni.