Društvo VETERAN je u povodu VRO "Oluja" u sklopu projekta DA SE NE ZABORAVI provelo jednodnevno studijsko putovanje kroz donje Pounje, obišavši crtu bojišnice koju je u VRO Oluja držala 2. domobranska bojna (prije Domobranska bojna Čakovec) 24. domobranske pukovnije i gdje je 34. inženjerijska bojna iz Čakovca vršila inženjerijsko osiguranje bojnih djelovanja
Većina učesnika studijskog putovanja učesnika VRO “Oluja” na tom
području je prvi put nakon 26 godina obišla to ratom stradalo
područje, na kojem su srpska vojska i bivša JNA počinile strašne
zločine, nezapamćene još od turskih osvajanja.
Studijsko putovanje su vodili umirovljeni pukovnik Željko Tomašić
– načelnik inženjerije VI. ZP Bjelovar u vrijeme VRO “Oluja” uz
asistenciju brigadira Dragutina Remenara – zapovjednika 34.
inženjerijske bojne u vrijeme VRO “Oluja” i Stanislava Takača –
pomoćnika zapovjednika 2. domobranske bojne.
U Hrvatskoj Dubici je doček organizirala načelnica Općine Ružica
Karagić, koja je poslije polaganja cvijeća, paljenja svijeće i
molitve za sve pobijene mještane od strane srpskih hordi za
vrijeme okupacije kod spomenika “Ranjena golubica” , upoznala
učesnike sa strahotama koje su se događale na području Baćina i
okolice. Potom je učesnicima prikazala dokumentarni video zapis,
te ih provela kroz spomen sobu.
Nastavljajući putovanje po “crti bojišnice” prema Hrvatskoj
Kostajnici učesnici su se prisjećali vremena iz 04.08. –
14.08.1995. koliko su proveli u VRO “Oluja” na tom području kada
su osiguranje područja preuzela policija.
U Hrvatskoj Kostajnici učesnike je dočekao Miroslav Ivezić –
predsjednik HVIDR-e grada Hrvatska Kostajnica (ispričao je
Dalibora Bišćana – gradonačelnika Hrvatske Kostajnice, koji ih
nije mogao dočekati zbog bolesti), koji je u vrlo emotivnom
izlaganju kao neposredni učesnik tih događaja na brdu Čukur
pokraj Hrvatske Kostajnice, kod spomen-obilježja poginulom
snimatelju Hrvatske radiotelevizije Gordanu Ledereru, poslije
polaganja cvijeća, paljenja svijeće i molitve, upoznao učesnike
sa stradanjima Hrvata tog područja početkom Domovinskog rata i
borbama za opstojnost hrvatskoga naroda u neravnopravnoj borbi
gdje je neprijatelj bio deseterostruko jači, a o naoružanju i
opremi da se ne govori, jer hrvatski branitelji su u to vrijeme
bili naoružani uglavnom lovačkim oružjem. Prisjetio se i samog
ranjavanja Gordana Lederera, te ustvrdio da je JNA prihvatila
molbu Hrvatske policije, da ranjenog reportera helikopterom
prebaci u bolnicu, on bi danas bio živ.
Potom se putovanje nastavilo do Dvora, područja koje je poslije
VRO “Oluja” osiguravala policija iz PU Međimurske. Vrlo je
emotivan bio povratak policajaca nakon 26 godina na mjesta gdje
im je život svaki dan visio na koncu, jer je dosta pripadnika
okupatora zaostalo po okolnim šumama, a i srpska vojska je
pokazivala svoju “hrabrost” pucajući topništvom svakodnevno po
Dvoru.
Na povratku svi učesnici studijskog putovanja su se upisali u
“knjigu sjećanja” koja će poslije uređivanja i stiliziranja biti
javno objavljena. Projekt DA SE NE ZABORAVI i ovo studijsko
putovanje omogućili su sponzori: Ministarstvo hrvatskih
branitelja, Međimurska županija, Općine Gornji Mihaljevec i
Štrigova, te trgovačko društvo “Međimurske vode d.o.o.”