U mladosti pjevač amater, Stjepan Balog iz Pribislavca, inače rođeni Čakovčanec i u umirovljeničkoj dobi zadržao je strast prema pjesmi. U našu redakciju javio se s emotivnim riječima i pismom:
Novu pjesmu “Na klupi sjedim sam” snimio sam prije nepunih mjesec
dana.
Pjesmu sam posvetio svojoj supruzi Ružici koja me prerano
napustila i preselila k dragome Isusu.
Najveći dio dana provodim u društvu mojih unuka, Hane i Mateja,
družeći se i igrajučći se s njima.
Posebno me veseli bicikliranje unučicom Hanom do Čakovca i
natrag.
Volim se voziti biciklom svim mjestima Međimurja, volim otići na
ribolov pa čekajući ribe ili tijekom vožnje smišljam stihove koje
doma zapišem
pa tako i nastanu moje pjesme.
“Sjedim sam na klupi”
Na klupi kod Staroga grada
Prvi put rekla si mi draga
Da me voliš više od svega
Više od sunca i od plavog neba
A ja sam tebi rekao mila
Da si ti moja prva ljubav bila
Da te volim više od suhog zlata
Da si meni ti od Boga data
Da te volim više od suhog zlata
Da si meni ti od Boga data
Ref:
Sada sjedim sam na toj staroj klupi
Gledam u to plavo nebo svaki dan
Gledam u to plavo nebo ne bih li te
vidio mila sa dobrim anđelima
A ja sam tebi rekao mila
Da si ti moja prva ljubav bila,
Da te volim više od suhog zlata
Da si meni ti od Boga data
Da te volim više od suhog zlata
Da si meni ti od Boga data
Ref:
Sada sjedim sam na toj staroj klupi
Gledam u to plavo nebo svaki dan
Gledam u to plavo nebo ne bih li te
vidio mila sa dobrim anđelima