Rijetko se koja srednjoškolska ustanova može pohvaliti stoljetnim postojanjem kao Ekonomska i trgovačka škola u Čakovcu
Osnovana je 1921. godine na zamolbu građana u tadašnjem malom trgovištu, u sredini s razvijenim obrtom, trgovinom i industrijom te dobrom prometnom povezanošću. Ovdje je bio razvijen i značajan intelektualno-kulturni krug kao nositelj razvoja školstva.
Zbog brzog gospodarskog razvoja nakon Prvog svjetskog rata, tadašnje su prosvjetne vlasti u Hrvatskoj potaknule otvaranje dvorazrednih trgovačkih škola. Za upis u takvu školu bilo je potrebno da učenik s uspjehom završi Višu pučku školu, Građansku ili Višu djevojačku školu. Novoosnovane trgovačke škole su, uz postojeće četverorazredne trgovačke akademije, omogućavale brže školovanje nižeg službeničkog osoblja za potrebe gospodarstva i administracije.
Prvi maturanti u ETŠ
Tako je, nakon Zagreba, Karlovca, Osijeka, Našica i Vinkovaca, u Čakovcu s radom započela Kraljevska zemaljska dvorazredna trgovačka škola iz koje je nastala današnja Ekonomska i trgovačka škola.
Od 1921. godine škola djeluje u zgradi i pod upravom Više pučke škole (kasnije Građanska škola, a danas Prva osnovna škola). Raspolaže s dvije učionice te jednom prostorijom za zbornicu i ured. Za razliku od trgovačkih škola u Hrvatskoj koje su bile ženske, čakovečka je od samog početka bila mješovita. Prvih upisanih 23 učenika uz materinji hrvatski jezik učili su njemački i francuski, a bili su podučavani i vjeronauku, trgovačkoj aritmetici, statistici, zemljopisu, poznavanju robe, nauci o trgovini, trgovačkom dopisivanju, knjigovodstvu, krasnopisu i stenografiji (brzo pisanje). Školovanje je završavalo završnim ispitom te se tako steklo srednjoškolsko obrazovanje.
Od školske godine 1925./26. škola djeluje pod nazivom Državna dvorazredna trgovačka škola, a 1939. godine postaje Državna trgovačka akademija četverogodišnjeg trajanja. Tijekom godina broj učenika se povećavao, otvarala su se nova odjeljenja što govori o interesu i mogućnostima pojedinaca, gospodarskim prilikama kao i području koje je škola pokrivala: Međimurje, Hrvatsko zagorje, koprivničko-križevački kraj te Prekmurje u susjednoj Sloveniji.
Raspoložive prostorije u zgradi Građanske škole nisu više mogle zadovoljiti potrebe škole koja je uživala velik ugled pa se o iznalaženju većeg prostora raspravljalo i na sjednicama Gradskog vijeća.
Odlučeno je da se od 1939. godine nastava odvija u prostorijama palače Starog grada. Tamo je škola djelovala i u vrijeme mađarske okupacije tijekom Drugog svjetskog rata pod nazivom A Csáktornya M. Kir. Áll. Gr. Zrínyi Miklós Kereskedelmi Kӧzépiskola (Čakovečka mađarska kraljevska državna trgovačka škola grofa Nikole Zrinskog). Nastavu je održavao mađarski nastavni kadar na mađarskom jeziku, a pohađalo ju je oko 140 učenika uglavnom djece doseljenih mađarskih službenika, mađarona i neznatan broj imućnih građana Čakovca.
Mađarsku vlast 1945. godine zamjenjuje jugoslavenska, komunistička i totalitarna kojoj se prilagođavaju nastavni planovi i programi Trgovačke akademije. U početku ima tek četrdesetak učenika, a u općem siromaštvu bez udžbenika nastavu izvodi isključivo nastavnik. Uz školu u palači Starog grada djeluje i internat kako bi zbrinuo djecu čiji su roditelji stradali u ratnim neprilikama. Od 1948. godine Trgovačka akademija je preimenovana u Ekonomski tehnikum, pa u Srednju ekonomsku i od 1959. godine u Ekonomsku školu.
U ovim poslijeratnim godinama, zbog velike potrebe za trgovačkim i ekonomskim kadrom u gospodarskom i društvenom životu, primijenjen je Zakon o trogodišnjem školovanju kadrova srednje ekonomske struke pa su u jednoj školskoj godini školovanje završile dvije generacije učenika: jedna u trogodišnjem, a druga u četverogodišnjem trajanju.
Posebne stranice svoje povijesti škola bilježi od 1961. godine kada se seli u današnju zgradu koja je za ono vrijeme predstavljala novi život pun svježine i mladenačke radosti. Brojne učionice, kabineti, čitaonica, učenička kuhinja, nekoliko uredskih prostorija, veliko predvorje, a od 1976. godine i športska dvorana školi su dali novi poticaj za daljnji rad.
Sedamdesetih godina 20. stoljeća tadašnji Ekonomsko – trgovinski školski centar Čakovec pohađa više od tisuću učenika, a nastava se još odvija i u Varaždinu, Ivancu i Ludbregu. Prema reformi školstva popularno nazvanoj “Šuvarova”, 1977. godine dolazi do spajanja Gimnazije i Ekonomsko – trgovačkog školskog centra u Srednjoškolski centar Čakovec, od 1988. poznat pod nazivom Josip Slavenski. Četverogodišnje školovanje sastojalo se od pripremnog stupnja u trajanju dvije godine i završnog u kojem se kroz redovnu i fakultativnu nastavu isključivo izučavala struka. Postojala su odjeljenja za stručnog radnika osnovne ekonomske struke i posebno za mehanografa, u okviru trgovačke struke za prodavača, a upravno-birotehničko područje osposobljavalo je učenike za zanimanje daktilografa i inokorespodenta. Tijekom vremena uvode se nova usmjerenja, npr. financijsko-računovodstveni stručni radnik, komercijalni radnik, organizacijsko stručni radnik, programer, daktilokorespodent i skladištar. Zbog velikog prostora, velikih razlika u nastavnim profilima, velikog upravljačkog aparata u centru s više od 1.500 redovitih učenika, u srpnju 1991. je sporazumno odlučeno da Srednjoškolski centar prestaje postojati. Od tada ponovo djeluju dvije zasebne različite škole: Gimnazija i Ekonomska i trgovačka škola.
Godina 1991. predstavljala je veliku prekretnicu u svakom pogledu: nastanak samostalne Hrvatske, uvođenje kapitalističkog sustava i demokracije, otvaranje granice prema zapadnoj Europi, Domovinski rat, a Ekonomska i trgovačka škola se morala nositi sa svim novonastalim prilikama. Zbrinula je prognanike iz ratnih područja, a predmete i nastavne programe prilagodila tržišnom gospodarenju.
Od 1991. godine upisivani su učenici za zanimanje ekonomist i prodavač, od 1996. uvodi se zanimanje komercijalist, a od 1997. još upravni referent i hotelijersko-turistički tehničar.
Promjene slijede i u 2013. godini, uvođenjem eksperimentalnog programa ekonomske gimnazije i administratora u stupnju niže stručne spreme.
Kroz sto godina postojanja Ekonomske i trgovačke škole bilježe se dugi popisi predmeta redovne, izborne i fakultativne nastave, izvannastavnih aktivnosti, smotri, natjecanja, stručnih skupova, kulturno – zabavnih manifestacija, športskih susreta, izleta i maturalnih putovanja.
