August Polanec – Gusti i njegova supruga Alojzija iz Šenkovca imaju divan vrt. Oboje u njemu rade, ali gospodin Polanec ipak je glavni vrtlar na gruntu, kažu
Gospođa je rodom iz Remisa, a gospodin iz Peklenice.
– U Šenkovcu smo kupili kuću kad smo se vjenčali 1967. Nekoliko godina poslije završili smo u Švicarskoj. Tek kad smo oboje dobili vizu, nastavili smo raditi u tvornici medicinskih čarapa. Kući smo se vratili prije petnaestak godina, ispričala nam je Alojzija Polanec.
Polja su, kažu, prodali, ali ‘vrčak’ uvijek mora biti. U njemu u lipnju bujaju salate, luk, mrkva, češnjak, poriluk, kelj, peršin, stasala je paprika, grašak upravo cvate, rajčice su već visoke i povezane…
– Tu je i plastenik u kojem imam flance. Puno sam ih podijelio, a sad su unutra paradajz i krastavci, kaže gospodin Polanec.
Navodno mu, smije se njihova unuka, supruga ‘komandira’, a on mora raditi. Druga strana priče je da on tjera suprugu iz vrta, a ona ipak dođe pa ga zatekne ‘na pauzi, za kupicom’ u voćnjaku i pita zašto sjedi.
Ipak, umirovljenički im dani protiču u slozi. Kupica se puni gemištom iz vinograda koji imaju iznad u Bukovcu. No, ovo je zadnja godina što imaju svoje vino, odlučili su prodati vinograd. Godine idu i teško je, no vrt će uvijek biti tu.
I naravno, tu je obavezno štivo, list Međimurje ponedjeljkom je na stolu u dnevnoj sobi!
* tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj 3453