Dragutin Trupković umirovio se prije nešto više od tri godine, nakon što je 36 godina bio profesionalni tajnik Vatrogasne zajednice Međimurske županije...
– Kako sam? Penzionerski… U goricama u Dragoslavec Bregu, Ako nisam tamo, tada sam u vrtu kod kuće… malo krumpira i kukuruza u polju i dvije svinje za naše potrebe. Konačno imam slobodnog vremena, desetljećima bih u godini imao samo nekoliko slobodnih vikenda, kaže sa smiješkom prekaljeni vatrogasac Dragutin Trupković iz Pretetinca.
Prije nešto više od tri godine umirovio se nakon što je 36 godina
bio profesionalni tajnik Vatrogasne zajednice Međimurske
županije. A nedavno, prepustio je i mjesto predsjednika u
Pretetincu mlađima pa smo ga posjetili i ležerno popričali o
minulim vremenima.
Rođen je 1954., a u društvo je ušao 1967. godine.
– Pokojni otac Franjo Trupković bio je dugogodišnji vatrogasac,
tajnik DVD-a i strojar. Ja sam od braće ostao kod kuće i povukao
tu liniju. Joooj, kakve su to zabave bile nekad, mi mladi smo
vježbali i konobarili. Nema više toga, nekad se ulaznicom plaćala
muzika. Danas se slave samo pune obljetnice. Nekada nam je to bio
važan izvor prihoda. Osim toga, u domu smo imali kinoprojektor,
kinač je bio Ivan Petek – priča nam te se
prisjeća kako se na intervencije išlo s dva konja koji su vukli
‘platona’.
– Platon su bila kola s klupama za vatrogasce i tada već motornim agregatom. Samo se trebalo spojiti na zdenac. Konji nisu bili problem, bilo ih je kod svake druge kuće. Stric Stjepan Trupković kojeg smo zvali Debeli stric imao je vatrogasnog konja i često nas je vozio platonom. Djed Josip Trupković bio je jedan od osnivača DVD-a 1926. godine. Zezali su me zašto napuštam predsjedničko mjesto, da sam mogao dočekati stotu obljetnicu. No, tko nije probao ne zna da to nije velika sreća nego obaveza, prisjeća se gospodin Trupković.
Misli da danas u Pretetincu nema ni jednog konja. Desetljećima su obnavljali vozni park, tehnika je napredovala, hidrantska mreža je zadovoljavajuća, dom je dograđen te imaju svu opremu za operativnu postrojbu od deset vatrogasaca. Zapovjednik Matija Ivanuša i novi predsjednik Vanja Senčar stoga imaju dobre temelje na kojima mogu graditi budućnost.
– Imamo 30 odraslih i isto toliko djece. Fluktuacija je velika, ali tu su i oni kod kojih odmah vidiš životnu predanost. Matija i Vanja su s nama od malena, od pete-šeste godine. S Matijom smo imali ‘probleme’ kad je bio mali, bio je neustrašiv, gurao se na sve strane. Obojica su stručni i obrazovani i odlično će surađivati, priča.
Kaže da je danas tehnika otišla daleko – dok su nekad na požarište jurili s platonom, danas ih vodi navigacijski sustav. Svako vrijeme nosi svoje, sliježe ramenima…
– Najgore je bilo na intervenciji s mrtvom osobom. Napeto je bilo
i u tiskari, kad su dečki puzali prema plamenu držeći se za noge.
Širenje plamena zaustavili su tik pred lako zapaljivim
materijalima, sekunde su bile u pitanju, prisjeća
se.
* preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3450