USPJEŠNI MEĐIMURCI Ema Kelin iz Čakovca: ‘Zaposlila sam se i prije nego sam stekla diplomu’

Mlada čakovečka diplomirana ekonomistica, 32-godišnja Ema Kelin asistentica je na Katedri za kvantitativnu ekonomiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Paralelno pohađa doktorski studij Ekonomije u Ljubljani.

Nakon završene Gimnazije u rodnom gradu, upisala je i završila studij Poslovne ekonomije na riječkom Ekonomskom fakultetu. Iako je tijekom srednjoškolskih dana, pa i ranije razmišljala o studiranju stranih jezika, engleskog, francuskog, daljini smjer školovanja iskristalizirao se u završnom razredu srednje škole. 

– U to sam vrijeme sve više u novinama i vijestima pratila aktualna gospodarstvena i društvena događanja, iako sam tada bila nesvjesna svog interesa za to područje. Na nastavi politike i gospodarstva u četvrtom razredu sam shvatila da se upravo u području ekonomije preklapaju moji osobni interesi za gospodarske teme i moja želja za razvojem i u društvenom i u kvantitativnom području.

Dio školovanja se proveli u inozemstvu. Kako je bilo?

– Tijekom diplomskog studija provela sam semestar na École de Management u Strasbourgu u sklopu Erasmus studentske razmjene. Naglasak se stavljao na zahtjevne timske projekte i zadatke u kojima su studente poticali na samostalno istraživanje i traženje rješenja problema. Studiranje u inozemstvu je bilo izazovno. Tada – baš kao i sada na doktoratu u Ljubljani – našla sam se u interkulturalnom okruženju što mi omogućava sagledavanje nekih stvari iz više kuteva.

Kao nastavnika me posebno raduje činjenica da je Erasmus program još bogatiji nego što je bio prije desetak godina. I kod nas na Ekonomskom fakultetu, kao i na cijelom Sveučilištu u Rijeci, imamo puno dolaznih studenata pa i naši studenti imaju priliku osjetiti sve prednosti rada u interkulturalnom okruženju.

Je li bilo teško naći posao u struci?

– Moram priznati da mi, suprotno očekivanju, nije bilo toliko teško naći posao u struci. Diplomirala sam 2012. godine, a tada je zbog nedavne gospodarske krize bila dosta nepovoljna situacija za zapošljavanje. Očekivala sam da će biti problema s nalaženjem prvog posla, s obzirom na to da je velik broj pozicija za početnike bio raspisan u sklopu tada novouvedenog programa stručnog osposobljavanja. Zbog toga sam se odmah po povratku sa studentske razmjene organizirala i napravila plan traženja posla, ali i paralelnog dodatnog rada na svojim vještinama.

Već sam nekoliko mjeseci prije diplome aktivno počela tražiti posao, pratiti natječaje i prijavljivati se za pozicije koje su mi tada bile u fokusu interesa. Na Fakultetu smo u to vrijeme imali radionice o tome kako se najbolje predstaviti poslodavcu, kako urediti životopis i napisati prijavu, što je bila preteča Centra za karijere koji danas funkcionira u sklopu Fakulteta. Pažljivo sam pripremala prijave i na svaki sam odrađeni intervju gledala kao na priliku da se predstavim potencijalnom poslodavcu i da naučim što je bitno istaknuti. Nakon samo mjesec ili dva aktivnog traženja, uspjela sam naći posao, ne samo u struci, nego i u području poslovne ekonomije za koje sam se školovala. Zaposlila sam se i prije nego što sam diplomirala. 

Što sve podrazumijeva posao na fakultetu? 

– Uključuje dvije aktivnosti, znanstvenu i nastavnu. S nastavne strane moj posao sadrži držanje vježbi iz statističke grupe predmeta na hrvatskom i na engleskom jeziku te administriranje kolegija na kojima radim kao asistent. Također, u sklopu nastavnog dijela posla, uključena sam u rad odbora i skupina koje aktivno rade na unapređenju programa rada Fakulteta. Znanstveni dio moje pozicije kao asistenta uključuje moj doktorski studij, istraživanje u mom području interesa, publiciranje znanstvenih članaka, predstavljanje rezultata istraživanja na znanstvenim konferencijama te rad na doktorskoj disertaciji. Posao me ispunjava jer mi  daje priliku da učim i otkrivam, a istovremeno mogu stečeno znanje prenositi dalje. Ispunjavanje nekih mojih ciljeva, kao i pozitivna ocjena mog rada od studenata doista su mi najveća motivacija.

Otkako ste krenuli na studij ne živite u rodnom kraju. Nedostaje li Vam? 

– Otišla sam već s 18 godina. Nisam tada razmišljala o tome kao nečem trajnom ili drugačijem od onog što moja generacija prolazi. Studirala sam u Rijeci i odmah potom se zaposlila u Zagrebu, tako da zapravo nisam nikad svjesno donijela odluku o odlasku iz Međimurja, samo sam slijedila neke prilike koje su mi se otvarale. No svaki put kad se vratim u posjet u Međimurje, nikad nije lako otići i mislim da se to nikad neće promijeniti.

Na putu ste da steknete najviši akademski stupanj. Kako gledate na obrazovnu strukturu stanovništva u Međimurju u kojem je još uvijek postotak visokoobrazovanih ispod državnog prosjeka?

– Prema popisu stanovništva iz 2011., ako govorimo o radno aktivnom stanovništvu, taj je postotak oko 15 posto za žene i oko 11 posto za muškarce. Prema tim podacima, iako je i dalje ispod hrvatskog prosjeka, ne odskače značajno od velikog dijela drugih županija u Hrvatskoj. Veći broj visokoobrazovanih u pravilu bilježe županije u kojima se nalaze hrvatska sveučilišta. Ne raspolažem trenutno novijim podacima, no s obzirom na provedbu Bolonjskog procesa i razvojem Međimurskog veleučilišta, očekivala bih da se taj postotak u međuvremenu dodatno povećao. Također, poduzetnički i općeniti razvoj Međimurja u zadnjih deset godina, barem koliko sam upoznata, daje mi naslutiti da je doista tako. No, svakako bi bilo zanimljivo provesti istraživanje na tu temu i tako dobiti konkretniji uvid u situaciju.

Kakvi su Vam planovi za budućnost? Je li moguć povratak u Međimurje? 

– Ne volim raditi velike i dugoročne profesionalne planove jer su mi se putem dosad uvijek otvarali novi interesi i nove prilike koje ponekad na početku nisam mogla ni zamisliti. Svakako mi je u planu dovršiti doktorat, a nastavak profesionalnog puta iz trenutne perspektive mi je baziran u Rijeci. No, nevezano za bazu, danas rad u akademskoj zajednici često podrazumijeva razne znanstvene i stručne projekte te suradnju s ljudima i institucijama kako iz svih dijelova Hrvatske, tako i inozemstva. Iako u bližoj budućnosti trenutno ne vidim trajan povratak u Međimurje, to ne znači da neću možda na neki način biti vezana uz Međimurje nekim budućim projektima.

Osim doktorata i posla, što Vam još okupira vrijeme?

– Veliki sam zaljubljenik u različite vrste umjetnosti, posebno glazbu, pa u slobodno vrijeme posjećujem koncerte, kazalište i izložbe. Barem jesam u pretpandemijsko vrijeme. Uz to volim putovati pa sam nastojala svake godine posjetiti barem dvije nove zemlje. S obzirom na to da je u zadnjih godinu dana putovanje dosta ograničeno, iskoristila sam priliku za otkrivanje novih kutaka Hrvatske. Tako sam se zaljubila u planinarenje i općenito boravak u prirodi pa su mi trenutno vikendi posvećeni tome. Uz to, rekreativno trčim.

* preuzeto iz lista Međimurje, broj 3448